Gradska placa. 9.30 ujutro. Predivno riječko jutro. Šećem i uživam u ”pulsu” kojega mi pruža. Sline cure na pomidore i sanjam one ”prave” iz moga vrta za koji mjesec. A onda ugledam njihovo visočanstvo šparoge. Odnedavno namirnicu za bogate.
– dobar dan – kažem teti
– dobar dan, dečko. Izvoli.
– pošto šparoge, teta?
– Dvajspet kun jedan macić. Ćeš?
– gdje su ubrane?
– iznad Brseča, prekjučer
– a da li imate dozvolu za branje?
– a znaš da nemam sinko. Tko bi to uspio platiti. A šparoga je šparoga.
– Hoćeš ili ne?
– ma hvala , još ću malo pogledat okolo.
Teta razočarano-začuđenog pogleda spušta macić šparoga natrag na stol. Odgajan sam da nije dobro kupovati bilo što ilegalno. Ne osjećam se dobro. Uspoređujem to sa onim kada kupiš robu od šanera- uvijek imaš osjećaj da si možda kupio falš, i nije taj feeling kao kada stvarčicu kupiš u dućanu i uživaš u njoj. Jednom mi je jedna žena koja se bavi alternativom rekla kako ”ukradene stvari” i ” one bez dozvole” imaju jednu drukčiju energiju.
Kako da ja uživam u šparogama ako na njih nisu plaćena sva potrebna davanja? Da li ću uživati u okusu istih ako znam da nisu podmireni svi porezi? Naravno da hoću, mamicu vam vašu lopovsku!
Počeo sam se smijati kao lud kada sam pročitao novi biser naših vrlih ljudi na vrhu gospodarstva. Za svaku šparogu plaćaš 50 lipa, moraš imati dozvolu, a usput, kada ih ubereš, moraš ih donijeti na pregled. Naravno, možeš ih brati samo onda kada ti šumarija izda dozvolu. Ako si slučajno u ”krivolovu” na šparoge, a šumari te ulove, onda možeš platiti od 1000 do 7000 kuna kazne. Čitam i ne vjerujem. Pitam se da li je ITKO napravio ovu reterdiranu dozvolu, i ako je, molim neka mi se javi, neka je slika, da vidim kako izgleda. Da li je bilo potrebno ostaviti i otisak prsta kada su mu je izdavali, 2 slike i nekoliko taksenih markica?
Zamislite na što bi te šparoge ličile da stvarno moraš napraviti svu tu proceduru u Hrvatskoj – došla bi druga sezona, one bi odavno uvenule, a mi bi bili zakinuti za sve one gušte koje nam one pružaju. Šparoge su neki naš primorski ponos, neki gušt. Ima nešto u tome kada sve zazeleni, a ti lutaš po šumi, i pazite – pomalo mazohistički ulaziš u svakakve šikare da bi ubrao svoj budući obrok. Uživaš u tom trenutku, kraju u kojem živiš, i prirodi koja ti ”pod nos” stavlja tu namirnicu.
Zamišljam šumare kako testiraju šparoge kada ih netko donese na ”pregled”. Zamislite da ih pod mikroskop stavljaju, da vide da li je sve u redu sa njima. Sjećam se izjave jedne konobarice dok sam kao srednjoškolac provodio vrijeme u lokalnoj birtiji, stalno je nagovarajući da mi pusti kazetu Deep purplea, a ona je to teškog srca radila jer je rekla da joj ta muzika ”tjera goste”. Rekao sam joj da ako gosti ne mogu prepoznati takvu glazbu, bolje da ni ne dolaze. U svakom slučaju, Deep purple u ovoj priči je manje bitan. Bitna je ta njena izjava o šumarima koji su svako jutro tamo dolazili na kavu. Jednom sam joj rekao: ” ljudi su ti vani”, na što je ona odgovorila : ” to nisu ljudi, to su šumari”.
Odvalio sam se na njenu izjavu i dan danas je pamtim, iako su meni barbe šumari baš simpatični. I imaju jedan od najljepših poslova na svijetu – stalno su u prirodi. Ne znam da li ste čuli za podatak da je posao šumara jedan od onih koji diže životni vijek čovjeka- dokazano je da ljudi koji su šumari u prosjeku žive više od nekog npr. menadžera. Što je sa glazbenicima i slobodnim umjetnicima, bolje da ne istražujem.
I zamislite sada onog barbu šumara, s brkovima, cca 110 kg, u onoj sivo-zelenoj odori, kako u Ladi Nivi tumara šumom i u jednom trenutku zaustavlja tu Ladu Nivu, i istrčava van iz auta, dok vi nemoćno pokušavate uteći iz šikare. I onda vas traži dozvolu, koje vi nemate.
Zamišljam razgovor dva šumara kojima je naređeno da patroliraju naokolo i pišu kazne i naplaćuju ”šparogarinu”:
Jure: zar ona luda Lidija iz ureda stvarno misli da ćemo pisati kazne za šparogarinu?
Mate: da sam htio biti murjak, onda bi bio murjak.
Jure: onda bi i ja morao biti murjak
Mate: a zašto, pobogu?
Jure: pa oni uvijek idu u duetu
Mate: da, ali kakve veze ti imaš s tim?
Jure: pa ono, ja bi morao znati čitati, a ti pisati
Mate: hahahahaha, a Jure, legendo! Ajmo mi na jedan dec ugašenog…
Jure: ajmo.
Ovog vikenda su izbori. I ZAMISLITE! Niti jedna stranka nije se sjetila reći : ”zalagati ćemo se da se ukine šparogarina, da naši ljudi i dalje mogu legalno uživati u plodovima naše zemlje! ” Pih. Amateri.
Berite šparoge, jedite ih, uživajte u suncu i njima, u svemu što vam naš predivni Kvarner pruža i ostajte mi dobro do sljedećeg četvrtka!
Voli vas Mauro
