“AAAAAAAA!!! ODVRATNO!!!” vrištala je Tihana poklopivši si uši i čvrsto stisnuvši očne kapke, kao da tako može spriječiti slike koje su joj navirale u maštu. Josipa je slagala zgađene grimase i gužvala salvetu, a
Marino je začuđeno slušao širom otvorenih usta.
“…i posjećujemo jedan specijalizirani klub blizu Rovinja, gdje se družimo s drugim parovima.”
“Nikola, začepi!!” vikala je Ljiljana, lupajući ga kuhinjskom krpom. Ali on se samo nagnuo u stranu, braneći se nadlanicom:
“Nije ni čudno što ti Josipa imaš uspjeha s mlađim muškarcima, to ti je genetski. Da vidiš kako samo ti mlađahni svingeri…”
Ljiljana je konačno promijenila kut zamaha i pogodila ga kuhinjskom krpom preko lica, vičući mu da je lajava budala. Tihana je iskoristila priliku pa ustala i krenula prema sobi, Josipa se zgađeno grčila, a Marino se
tiho smijuljio.
“A što se ti smiješ, majmune jedan?” Nikola je ispljunuo riječi, zajedno s mrvicama koje su mu upale u usta s kuhinjske krpe.
“Ma kako možeš tako nešto…” Josipa je započela ljutito, ali otac je nije slušao. Sad se fokusirao na njenog dečka:
“Još sam vam zaboravio reći da imamo otvorene i profile…”
Ljiljana je ustala i pobjegla u kupatilo.
“…na nekoliko erotskih internetskih portala, za traženje partnera.”
Marino se prestao smješkati.
“I Marino, kad kažem da te dugo nismo vidjeli, onda mislim uživo. Tvoj smo profi l provjerili više puta. Na primjer, sinoć. I svakako se nadamo da će naša kćerka biti dovoljno liberalna i da joj neće smetati to što tražiš druge žene i što im svoje golišave fotografi je šalješ mejlom.”
“MOLIM?” Josipine oči raširile su se kao dva pop-up ekrana s reklamama za pornografski sadržaj.
“To… ovaj… nije istina!” protestirao je Marino.
“Nije? Onda sigurno imaš dobro objašnjenje za to što moja žena… tvoja majka, Josipa… ima u mejlu tvoje golišave fotografije?!”
“Stoko jedna…” Josipa je briznula u plač.
Marino je ustao. Sam je našao put do izlaznih vrata i pustio se van, niz stubište i na ulicu. Osjećao je veliko zadovoljstvo što je pobjegao iz ove lude kuće, iako mu je bilo donekle žao što su mu upropastili vezu s Josipom, ali naći će on već drugu. Mlad je, ima vremena. Nasmiješio se i nastavio dalje, visoko podignute glave. To se pokazalo greškom, jer je s balkona Jurićevih doletjela vreća smeća, precizno zavitlana i pogodila ga posred tjemena. Pao je na stražnjicu, a gomila raznih kućanskih otpadaka rasula se po njemu i oko njega.
“CRKNI, GOVNO JEDNO!” vikao je ženski glas, a Marino nije mogao sa sigurnošću reći kome pripada.
David Šnajder
