Prema konceptu Stevea Denninga, narativna inteligencija, sposobnost ‘narativnog razmišljanja’ o svijetu, predstavlja jednu od najbitnijih pretpostavki uspješnog liderstva. Narativna inteligencija se opisuje kao sposobnost razumijevanja svijeta u narativnim terminima, upoznavanje s različitim komponentama i dimenzijama naracije, raznim uzorcima priča i znanje o tome kojom ćemo vrstom naracije ostvariti najbolji učinak u određenoj situaciji.
U ovom nastavku donosimo prednosti i nedostatke uobičajenih načina koje koristimo kod uvjeravanja drugih ljudi.
Apeliranje na razum
Apeliranje na razum predstavlja tradicionalan pristup uvjeravanju. Smatra se da će ljudi napraviti sve što im kažete ako objašnjenja podupirete razlozima. Taj pristup ima dugu povijest koja potiče još iz doba stare Grčke. Njime su se služili neki od najvećih umova u povijesti: Platon, Descartes i Kant. Bit mu je u vjerovanju da se najbolji rezultati postižu bez prisutnosti emocija te da se racionalno razmišljanje ne smije opteretiti strašću.
Prednosti ovog pristupa su iskrenost, otvorenost i izbjegavanje manipulacije. Temelji se na ideji o racionalnim ljudskim bićima kod donošenja odluka. Međutim, taj pristup nije učinkovit u pokušajima inspiriranja promjena u ponašanju a često je i kontraproduktivan. Istraživanja su pokazala da, ako se ljudima pruže objašnjenja za temeljnu promjenu njihova ponašanja, isto će uzrokovati pojavu pogreške potvrđivanja – osoba suprotnog stava svaki će naš argument upotrijebiti da sama sebi još više dokaže ispravnost svoga razmišljanja.
Apeliranje na intuiciju
Činjenica je da se većina ljudskih odluka ne do¬nosi na temelju svjesne racionalizacije. Mnoštvo odluka se temelji i na intuitivnom razmišljanju. Takvo je razmišljanje brzo i automatsko. Intuicija se koristi bržim putovima temeljenim na kontekstu i sličnosti, a ne na svjesnoj upotrebi logike i dokaza. Intuitivno razmišljanje učinkovito uključuje emocije i osjećaje.
Intuicija ima nekoliko prednosti kada se govori o nagovaranju drugih na promjenu njihova mišljenja. Ne zahtijeva puno truda, brza je i učinkovita u pitanjima koja nisu od prevelike važnosti, u kojima nijedna odluka ne može rezultirati jako nepovoljnim ishodom, primjerice koji šampon odabrati. No, kao sredstvo liderskog vođenja, osim sklonosti prema reduciranju racionalnih argumenata, intuicija ima i nekoliko drugih slabosti. Oblikovanje relevantnih savjeta i nepisanih pravila zahtijeva znatna financijska sredstva, mnogo vremena te visoku razinu interpersonalne moći. Bolje ju je koristiti za određivanje stavova, nego za mijenjanje ponašanja jer se tada intuicija suočava s otporom.
Savjeti mogu pokrenuti one koji iskazuju protivljenje, ali najvjerojatnije ne mogu biti motor promjene koju transformacijski lideri žele: intuicijom se ne stvaraju novi zagovornici. Ako i uzrokuje promjenu u ponašanju, tu promjenu obično ne prati iskreni entuzijazam. Stoga, ako se razumom ne postiže cilj, a intuicija ne rezultira strastvenim djelovanjem, kako onda lideri ostvaruju kontinuiranu promjenu ponašanja?
O tome u idućem nastavku.
Prvi dio članka pročitajte ovdje.
Komentari