Nedavno sam na televiziji pogledala film X-men: The first class. Inače nisam neki pretjerani obožavatelj takvog tipa filmova, ali u nedostatku nečeg zanimljivijeg, ostavila sam televiziju na tom programu. Pogledala film i navukla se na Marvela! Epilog – svih 7 nastavaka X-mena, Iron Men, Thor i Captain America. Glavni junaci Marvelovih stripova. Ipak, koliko god sam se „navukla“ na filmsku ekranizaciju stripovskih junaka, nisam poželjela sam strip uzeti u ruke. U toj sferi, Alan Ford je moj najveći domet. Međutim ima filmova, odnosno serija koji su me nakon gledanja zaintrigirali da pročitam knjigu.
Osobno sam više fan knjige. Knjiga ti daje ono što film ne može, mogućnost da dok čitaš sam zamišljaš i u svojoj glavi stvaraš likove i atmosferu. Stvoriš svijet koji rijetko kada na ekranu ispadne tako dobar. I zato uvijek rađe prvo pročitam knjigu, pa tek onda pogledam film.
Serija Game of Thrones jedan je od rijetkih primjera gdje je situacija bila obrnuta. Kada se serija počela prikazivati, nisam je imala neku pretjeranu želju pogledati, jednostavno me nije privlačila. Međutim, od puno bliskih prijatelja sam čula same pohvale, pa sam odlučila vidjeti o čemu se tu radi. I na prvu mi se svidjela. I onda sam uzela prvu knjigu i shvatila da to nije to. Dok sam čitala likove sam zamišljala onako kako su prikazani u seriji i nisam imala tu slobodu imaginacije, a i nije toliko zanimljivo kada već unaprijed znaš što će se dogoditi. Serija mi je „ubila“ napetost.
Moj najdraži književni serijal je Harry Potter. Prvi nastavak knjige sam uzela u ruke još u osnovnoj školi i to je bila ljubav na prvo čitanje. S Harryjem, Ronom i Hermionom sam se družila godinama. Kako su oni odrastali odrastala sam i ja i ta je knjiga baš povezana s mojim djetinjstvom i adolescencijom. Stoga naravno da sam jedva čekala ekranizaciju. I moram reći da se uopće nisam razočarala. Harry Potter na filmskom platnu je izgledao gotovo identično kao i onaj kojeg sam ja zamislila dok sam čitala. Izgled, karakter, ponašanje, sve je bilo pogođeno. Film je svojom magijom oplemenio moju viziju i često i danas pogledam neki nastavak filma ili pročitam koju knjigu. Jednostavno uživam u oboje.
Fanovi književnih djela vrlo često vode polemiku oko toga što je bolje, knjiga ili film, ali mislim da se stvari često postavljaju pogrešno i da ljudi vrlo često filmom nisu zadovoljni jer nije pogodio onu njihovu viziju. Mislim da je to nerealno za očekivati i na račun toga biti nezadovoljan. Smatram da bi film i knjigu jednostavno trebalo gledati kao zasebne medije. Prigovor je često i taj da film ne prati knjigu, da su neki dijelovi knjige izbačeni ili da su dodani neki novi koji uopće ne postoje. Takav prigovor je često iracionalan jer je nemoguće knjigu u potpunosti prenijeti na ekran jer je jednostavno naracija drugačija i mora biti tome prilagođena.
Jedna od najlošijih ekranizacija koje sam ja u zadnje vrijeme pogledala je Ana Karenjina sa Keirom Knightley i Jude Lawom u glavnim ulogama. Moja Ana Karenjina je bila jaka i snažna žena, čvrsta u svojim odlukama, dok je Keira bila neka slabašna i bljedunjava Ana i jednostavno mi emocija filma nije bila pogođena, tako da sam se dosta razočarala. A i da nisam čitala knjigu mislim da bi mi film jednostavno bio loš.
U zadnje vrijeme u Hollywoodu vlada trend snimanja jednog nastavka u dva dijela. To je slučaj s Harryjem Potterom, Igrama gladi, Sumrak sagom, a najnoviji primjer je Hobbit koji je snimljen u čak 3 nastavka, što su Peteru Jacksonu mnogi zamjerili – knjigu od 300 stranica razvukao je na skoro 9 sati filma u kojima se knjiga potpuno izgubila. Po mom mišljenju snimanje nekoliko filmova, umjesto jednoga je stvar zarade filmskih kuća, ali ne mogu reći da mi smeta još koji sat uživanja u omiljenim književnim likovima, pogotovo ako u glavi raščlanim to da gledam film, a ne da očekujem doslovnu ekranizaciju knjige.
U svakom slučaju filmska i izdavačka industrija se očito vole, a na vama je da odaberete što vam se više sviđa.
Majda Bembić
Komentari