Uspješno je probijen led, Buvljak u Harteri položio je svoju testnu vožnju s odličnim uspjehom, a prvi dojmovi tek su se počeli slijegati. O buvljaku smo razgovarali s njegovom inicijatoricom i jednom od organizatorica, i prema njenim riječima, strastvenom pohađačicom buvljaka, Ivankom Mazurkijević.
Jako sam zadovoljna, imala sam neke ekstatične trenutke, ja doduše uvijek na buvljacima imam ekstatične trenutke, jer obožavam taj stil života. Super mi je što smo ga pokrenuli prije tjedan dana i što smo sve stigli na vrijeme. To je bio mali stres, kaže Ivanka, te također odgovornost da opravda dolazak onih koji su se odazvali, jer nije htjela da ljudi iz Hartere odu prazni, bez dojmova. Ovo je bilo onako na knap, krimić-hoće doć netko, neće ili možda nitko ne zna, jel nas uopće tko shvatio ozbiljno. Jedan od razloga velikog odaziva ljudi svakako je i lijepo vrijeme koje je izmamilo šetače koji su bez obaveze došli i razgledavali štandove. Super se poklopilo i to proljeće, izašli su ljudi napokon van, muzika, te instalacije, mladi umjetnici, sve se spojilo u savršen početak proljeća.
Ideja za organizacijom buvljaka nametnula se sama od sebe, poručuje Mazurkijević. Mrle me pitao što najviše volim raditi i sjetio se moje strasti prema buvljacima. U Rijeci osim Preluke i nedavno održanog buvljaka u Molekuli, ovakav koncept ne postoji. Kultura buvljaka nije zaživjela i upravo to udruga Art Bazaar u suradnji s Ivankom, nastoji promijeniti. Čula sam za studente u Molekuli ali oni su prostorno ograničeni na manji broj ljudi. Ovdje su bili i Romi, došao je i neki Amerikanac, Slovenci, cure iz Zagreba. Ja sam više mislila na taj stari duh buvljaka, da budu i penzioneri, baš ono da bude koloritno; od 7 do 77, različitih profila ljudi i zanimanja, a ne samo ono mladi i lijepi-da možemo doći i mi stari i lijepi :).
Ljubav prema buvljacima su joj, kaže, usadili roditelji. Obitelj Mazurkijević dio je tipične gastarbajterske priče te je Ivanka odrasla u Njemačkoj. Ja sam dosta pohodila buvljake u Europi, bila sam ja i u Indiji na buvljaku, i u Maroku. U Njemačkoj je dio folklora da ljudi jednom mjesečno izbacuju onaj krupni otpad, ali taj njihov krupni otpad sačinjavaju stvarno dobre stvari. To su neke stvari koje nisu nikad obukli, ili kao namještaj koristili, tu se stvarno moglo naći svega. Mi Hrvati se, čini se, više vežemo za stvari, pa nam je draže da one zauzimaju prostor i trunu u raznim podrumima, tavanima i slično. Da, šteta, jer kao prvo mogli bi zaraditi, a i ima nešto u tome kad se rješavaš stvari-onda lakše dolazi neka nova energija.
Mnogi ljudi imaju razne predrasude o buvljacima i rabljenoj robi iz „druge ruke“. Jedna od njih je sumnja u higijensku ispravnost robe: to prljavo to mi je super, jer to je toliko glupo-sjedimo po stolicama po klupama po parkovima, vozimo se po autobusima-sve je prljavo i svijet je cijeli prljav, to je za ljude valjda nova spoznaja. Druga stvar, kupio sam u dućanu pa je kao čisto, to je najveća zabluda. Kaže kako se sama uvjerila u ispravnost i čistoću robe u priznatim dućanima i „provjerenim“ markama. U jednom poznatom lancu odjeće, kojeg neću imenovati, a gdje sve žene kupuju, kupila sam jednu haljinu. Na Hreljiću obično pazim dal je nešto iznošeno, jer sam dijete krojačice pa za takve stvari imam oko, ali ovdje nisam provjeravala. I kad sam došla doma me dočekalo iznenađenje: haljina je bila prljava i iznošena, netko ju je nosio sigurno dvadesetak puta. Tu odjeću nose voditeljice na televiziji pa vraćaju, prodavačice u dućanima, manekenke- to je iznošeno ljudi!
Iako voli shopping i ne može odoljeti dobroj torbi- za jednu je čak izdvojila i tisuću kuna, ali to je, kaže, bilo davno kad je puno radila- Ivanka ne robuje trendovima i ne pati od diktata novog. Ja sam jako vezna za neke svoje stare predmete, kao primjerice za torbu od pokojne bake. Ta torba nekom možda nije atraktivna, a meni je enormna uspomena i želim zadržat tu energiju svoje otkačene bake. Iako se za neke odjevne predmete i popratne modne dodatke veže, druge joj nije problem pokloniti. Tako se Ivanka na buvljaku okušala u ulozi prodavačice, a njene su torbice, nakit i sakoi, naprosto planuli. Naime, cijena im je bila simboličnih 5 do10 kuna.
Iako su strahovali kako će buvljak iscrpiti ljude te kako im neće ostati snage za večernji tulum, after party se pokazao kao pun pogodak. Nastupio je dj-duo Miće Mace i Hexasonic Soundsystem. Riječani su me oduševili, puno sam slušala o Riječanima, da su ovakvi, onakvi, da teško prihvaćaju nove ljude. Ali moja iskustva to negiraju. –jesi se udomaćila u Rijeci? Nisam doma, ali ako negdje trebam bit ne-doma, onda je to tu. Živjela sam trideset godina u tom Turopolju pa me tamo nisu prihvatili, ne mora me nitko i ništa prihvatit, samo da je meni ugodno, a ovdje sam doživjela neke od najljepših trenutaka u svom životu, Rijeka za mene puno znači, na koncu, moje dijete je Riječanka. A, s obzirom da smo si ipak kliknuli preko tog buvljaka, još jedan razlog da kažem kako je ovdje užitak živjeti, a da ne spominjem kako ste locirani, i brda i more.
-Najdraža mjesta u Rijeci za izlaske/kavice ? Cukar i cafe, tu smo stalno, sviđa mi se ta bijela i šarena energija, išli smo često u Tunel i Bard, prije bebe kad se moglo više izlaziti, zatim Place, Kuns-znam sve!
Ivanka nikad ne miruje i istodobno žonglira s nekoliko poslovnih angažmana. Sad mi je ovaj tjedan izašao novi singl Dubidub, živa i vesela stvar, spot je snimljen u jednom kadru pa na YouTube-u pogledajte. Osim grupe Stampedo s kojima već ima u planu nekoliko koncerata, Mazurkijević pjeva i u bendu Simbioza. Imam jedan bend gdje sviramo obrade iz proteklih dekada, a u petak u VIP klubu u Zagrebu imamo koncert. Na novoj pjesmi Dubidub sudjelovao je i Mrle koji je svoj doprinos dao kao dj.Mr.Lee sa svojim povremenim elektronskim upadicama. Partneri u privatnom životu, često udružuju snage i na poslovnom planu. Trenutačno rade na glazbi za film Vlatke Vorkapić, „Sonja i bik“ koji bi svijetlo dana trebao ugledati na Pulskom filmskom festivalu. Mazurkijević je također involvirana u predstavu Tko se boji Virgine Woolf, splitskog HNK, gdje je zadužena za glazbeni segment.- To mi je jedan od boljih tekstova, jako sam voljela tu englesku literaturu iz 60-ih godina, to mi je uvijek bila želja da radim.
Prisjetimo se kako Ivanka zvuči:
Tek završeni prvi Buvljak u Harteri, zadužio je organizatore da uspjeh ponove i na idućem. Naime za otprilike mjesec dana, ne zna se još točan datum, održati će se drugi buvljak. Mrle je već pozvao mađioničara, imat ćemo ćevape, a održat će se i modna revija. Za kraj, uz zahvale svima koji su došli, suorganizatorici Bibi Šehović iz udruge Art Bazaar, Mazurkijević poručuje: buvljak je stil života, nekakva energija gdje ti predmeti izmiješani zajedno rade neke podsvjesne i nadsvjesne priče i tu se miješaju prošlost, budućnost i sadašnjost i meni se sviđa taj miris buvljaka. Osim odjeće, na buvljaku je bilo i mnoštvo mladih umjetnika koji su prodavali svoje novo izrađene umjetničke predmete, nemaju sve te silne dadžbine koje su potrebne da si otvore svoj prostor. Stoga, ne morate kupovat isključivo staru robu. Sad zvuči kao da ja nagovaram ljude da kupe moje stare gaće. Na buvljak su pozvani i oni koji nemaju namjeru kupovati da dođu i podrže nešto za što se nadamo da će postati nova riječka tradicija.
Maša Delić
