Tko je Lea Radošević i čime se bavi?
Magistra nutricionizma iz Opatije, zaljubljenica u hranu i prehranu. Nakon završenog preddiplomskog studija Biotehnologije i istaživanja lijekova odlučila sam promijeniti svoj put i spojiti ono što volim s budućom strukom. Budući da sam nedavno ušla u poduzetničke vode, većinu vremena posvećujem svom brendu “ecipeci” i organizaciji nutricinističkog centra. Volim biti okružena pozitivnim ljudima i učiti o novim stvarima.
Radiš i sourdough kruh. Što je to zapravo?
Sourdough kruh je kruh napravljen s prirodnim kvascem, odnosno kiselim tijestom (eng. sourdough). Zapravo je to kruh koji se u osnovi radi sa samo 3 sastojka: brašno, voda i sol te ne sadrži nikakve oblike aditiva ili konzervansa. Njegova posebnost je i u tome što se on priprema dan prije pečenja te se odrađuje duga, “hladna fermentacija” preko noći. Zbog takvog načina pripreme, ovaj je kruh u svakom pogledu zdraviji od “klasičnog” kupovnog kruha koji je često, a da toga nismo ni svjesni, prepun aditiva, pojačivača okusa i konzervansa.
Također, poseban i dugotrajan način pripreme ovom kruhu daju dulju svježinu i trajnost pa se tako on kao gotovo svjež može konzumirati i nakon tri dana od kupnje, samo ga morate pravilno spremiti. Ima i poseban, puniji okus koji se, po mom mišljenju, ne može usporediti niti s jednim drugim kruhom.
Uskoro otvaraš pekaru “ecipeci” u Rijeci. Što ćeš sve ponuditi?
“ecipeci” je projekt na kojem radim već neko vrijeme, a nadam se da će uskoro ugledati svijetlo dana. Radi se zapravo o brendu iza kojeg stoji niz različitih vrsta sourdough kruha. Tako će se tu moći naći miješani bijeli, pirov, heljdin, raženi te posebne vrste sa raznim dodacima (feferoni, masline, rajčice, sir…). U početku ću se bazirati samo na kruhu, ali u planu imam i širenje ponude ovisno o vremenu i povratnoj informaciji koju dobijem.
Prilikom proizvodnje nastojim koristiti visoko kvalitetne, organske i sezonske namirnice pa je važno za napomenuti da će se ponuda, osim nekoliko stalnih vrsta, mijenjati ovisno o dostupnosti namirnica i sezoni. Proizvodni pogon već je gotovo spreman, a prodajno mjesto biti će u samom centru Rijeke.
Kada je krenula tvoja ljubav prema kuhanju?
Iskreno, ne sjećam se jednog konkretnog trenutka, ali mogu reći od malena. Uvijek sam pomagala mami i noni. Bila sam njihov najvjerniji degustator. Čak mogu reći da je prije krenula ljubav prema kušanju razne hrane što je za posljedicu imalo i kuhanje. Najviše sam se svemu posvetila kuhinji i eksperimentirala s jelima kada sam se odselila u Zagreb na studij.
Gdje crpiš inspiraciju za jela?
Što se inspiracije tiče, nekako se povodim onime što mi se jede. Budući da zaista volim svašta jesti, pronađu se raznovrsni recepti, jednostavniji i kompliciraniji. U početku je fotografiranje i pisanje bilo usput, a sada isplaniram unaprijed što mi treba, kako ću napraviti jelo i isprobati te u konačnici objaviti. Moram priznati da nisam znala koliko posla stoji iza jedne fotografije i recepta dok se ozbiljnije nisam uhvatila posla.
Naravno, budući da mi je nutricionizam primarna struka, volim spomenuti i hranu iz aspekta zdravlja pa tako i primjerice napomenuti zašto je neku namirnicu dobro konzumirati ili izbjegavati.
Na Instagram profilu Guštaonica dijeliš i recepte. Kako je krenuo tvoj put na „Instagram blogu“ i koliko dugo već dijeliš recepte?
Svi koji su me upoznali, znaju da sam oduvijek fotografirala hranu, bilo da je skuhana doma u vlastitoj kuhinji ili iz restorana. Hrana mi pruža veliko zadovoljstvo i ugodu i volim je dijeliti sa drugim ljudima.
Guštaonica je nastala potpuno spontano, nisam planirala niti znala kako će izgledati. Svi znamo kako nam je bilo kada je krenula korona, lockdown i koliko su dani bili dugi kad smo cijele dane provodili kod kuće. Imali smo vremena za baš sve… Tako sam ja jedan dan odlučila otvoriti profil koji se, zbog riječi “gušt” koju često spominjem, zove Guštaonica. Zamislila sam to kao “vodič za guštanje” gdje bih osim recepata dijelila i recenzije raznih restorana. Međutim s vremenom, a i zbog zatvorenosti restorana, prevladali su recepti.
Podijeli s nama nekoliko općenitih nutricionističkih savjeta
Uvijek se trudim ljudima ukazati na nekoliko osnovnih stvari, koje čine temelj pravilne prehrane, a nisu komplicirane kao što bi netko očekivao. Prije svega, ono što svojim klijentima volim reći jest da u hrani treba uživati – uvijek. Niti jedno jelo nije zabranjeno (ukoliko ne postoji medicinsko opravdanje). Čak ni na jedenje “lošije” hrane ne treba gledati s grižnjom savjesti. Ključ je u ravnoteži i umjerenosti.
Još nešto što nije u potpunosti nutricionistički, ali je povezano sa zdravim načinom života, a ljudi često zanemaruju je kvalitetan san i naravno, adekvatna fizička aktivnost od barem 30 minuta dnevno. Smatram da je sve stvar edukacije i kada bismo svi samo malo više pažnje pridali svojoj prehrani, puno bi se manje zdravstvenih problema svakodnevno javljalo. Iz tog razloga u sklopu svog nutricionističkog centra planiram održavati razne edukacije i radionice.
Koliko nam je zdrava hrana i kvalitetna prehrana važna za život? Na internetu dolazimo do svakakvih oprečnih informacija. Kako prepoznati ono ispravno?
Neizmjerno nam je zdrava prehrana važna za život!
Mislim da, nažalost, još uvijek živimo u okruženju koje generalno nije svjesno važnosti pravilne prehrane za naš život. Stvari se u našem tijelu ne događaju preko noći, a sve što konzumiramo dugoročno može izazvati neku posljedicu – pozitivnu ili negativnu. Smatram da ovdje edukacija ima jako važnu ulogu, kako starijih tako i mlađih generacija. Ne biste vjerovali koliko je teško promijeniti jednu prehrambenu naviku starijoj osobi pa zašto ne učiti djecu od malena o ispravnoj prehrani?
Informacije kojima smo svakodnevno bombardirani nerijetko su krive, pišu ih ljudi koji nisu stručni. Ne prođe dan, a da ne čujem ili pročitam priču o nekoj magičnoj dijeti ili “namirnici od koje ćemo imati ravan trbuh”. Kao nutricionistica kažem da takvo nešto ne postoji i svaki članak koji govori slično bi trebalo izbjegavati.
Prvo što možemo učiniti da bismo prepoznali ispravne informacije jest paziti gdje i što čitamo, informacije o hrani, prehrani i zdravlju mogu davati samo osobe koje su se za to educirale i tome posvetile. Dakle, liječnici, nutricionisti i slični stručnjaci. Postoji niz provjerenih portala i časopisa koji nude izvrsne i pouzdane informacije, ali prije svega potičem sve koji ovo čitaju da se za prave informacije ili potrebu pomoć obrate stručnjacima.
Kako jela učiniti zdravijima? Koji bi bio tvoj savjet?
Ono najjednostavnije što za početak možemo učiniti jest smanjiti količinu soli u jelima. Nadalje, birati cjelovite namirnice, uključiti povrće i voće u većinu jela i paziti na količinu korištenog ulja. Sljedeći korak je čitanje prehrambenih deklaracija da bismo uopće znali što unosimo u svoje tijelo.
Koje je tebi omiljeno jelo?
A joj… Jako teško pitanje na koje ne mogu dati jedan konkretan odgovor. Stvarno se ne bih mogla odlučiti. Doduše, kada bih morala birati jednu kuhinju i način prehrane to bi definitivno bila mediteranska za koju je u konačnici i dokazano da je najzdravija kuhinja na svijetu te sve smjernice upućuju na prehrambene obrasce koje je karakteriziraju.
Podijeli s nama jedan zdravi recept
Budući da sam veliki zagovornik i ljubitelj finog doručka, mislim da bi jedino ispravno bilo podijeliti jedan jednostavan, a brz i fin doručak za svakoga.
ZOBENE PAHULJICE SA JABUKOM I ORASIMA
1 šalica zobenih pahuljica
2-3 šalice mlijeka po želji (preporučam bademovo ili kokosovo)
1 jabuka
Pola šalice oraha
1 žlica meda
1 žličica cimeta
Upute: zobene pahuljice skuhati u mlijeku dok se ne zgusnu (10-15 minuta) pa umiješati cimet i naribanu jabuku. Prebaciti u zdjelicu pa na vrh dodati drobljene orahe i med.
SNICKERS SMOOTHIE
1 banana
2 žlice grčkog ili skyr jogurta
1 žlica kikiriki maslaca
Mlijeko po želji
Sirovi kakao
Upute: sve sastojke staviti u blender i smiksati. Dodati mlijeka do željene gustoće.
Baviš se i skijanjem?
Da, mogu reći da se gotovo cijeli život bavim sportom. Nakon tenisa u vrtićkim danima, sa 7 godina roditelji su me učlanili u Ski-klub Rijeka. Bilo je to vrijeme kada su Janica Kostelić, a kasnije i Ivica Kostelić bili u samom vrhu svjetskog skijanja, a ja sam ih vjerno pratila. To je zapravo bio motiv početka moje skijaške karijere koja je trajala sve do 3. razreda srednje škole kada sam se odlučila na jednogodišnje školovanje u Americi. Tako sa treći razred srednje škole završila u školi koja se nalazi u američkoj saveznoj državi Minesotti nakon čega sam se vratila u Opatiju, a tada je došlo vrijeme za neke nove stvari. U međuvremenu sam krenula polagati ispit za ski učitelja, a skijam samo rekreativno i iz gušta kada uhvatim malo vremena.
Tvoja ljubav, uz jela i skijanje, su i putovanja. Koja si mjesta sve posjetila i kakva su njihova jela u odnosu na „naša“?
Prije godinu dana nisam mogla ni zamisliti da provodim toliko vremena u svom gradu, čak i državi. Imala sam tu sreću da sam u svojih 25 godina života, što kroz skijanje, što privatno, putovala jako jako puno. Posjetila sam mjesta od Japana, Singapura, Amerike, Kanade pa do bližih nam europskih država. Naravno, popis mjesta na koja još želim ići je dug, ali za sada je to na čekanju – ipak je ecipeci prioritet.
Obožavam upoznavati druge kulture i vidjeti koliko se svaka razlikuje. Jela mogu biti jako specifična ili u potpunosti bazična, ali definitivno svaka država nosi nešto svoje i posebno. Zaljubljenik sam u strane kuhinje, azijska jela pripremam nekoliko puta tjedno, a i meksička jela su mi jako draga. Fascinira me korištenje iste namirnice na bezbroj različitih načina i spajanje okusa koji bi na nekom drugom mjestu bili nezamislivi.
Hrvatska je, s druge strane, jako specifična jer ono što ja smatram “našim” ovdje na Jadranu, nije takvo nekome primjerice u Slavoniji – i obrnuto. Smatram da bismo to trebali iskoristiti i isticati. Raznolikost koju posjedujemo je nevjerojatna.
