Greta Grakalić Rački teologinja je i kulturologinja te aktivistkinja za prava žena i LGBT+ osoba. Trenutno radi u Udruzi SOS Rijeka – centru za nenasilje i ljudska prava, koja pruža podršku žrtvama nasilja, radi na prevenciji nasilja u populaciji mladih, zagovara promjene u sustavu i potiče razvoj kulture nenasilja. Ujedno, Greta je prošle godine pokrenula BuNT, Blog neposlušne teologinje.
O sebi Greta još govori: “Rođena sam i odrasla u Zagrebu, ali sam za svoj dom izabrala Rijeku. Moji su interesi duhovnost i povijest religija, svemir i život u njemu, društvena pravda i kritičko razmišljanje, pisanje projekata i svojeg bloga. Najviše cijenim vrijeme provedeno s obitelji i prijateljicama. Ne volim neosviještene privilegije, mesnu prehranu, mizoginiju i homofobiju.”
Da pojasnimo našim čitateljima, što bi to bila queer i feministička teologija?
I queer i feministička teologija imaju zajedničku pretkinju – teologiju oslobođenja. Nju pokreću marginalizirane zajednice – u prvom redu siromašni Latinoamerikanci/ke, žene kojima je tradicionalno onemogućen pristup nekim religijskim znanjima/praksama/ulogama, pa onda i LGBT+ osobe. Svi oni stvaraju teologiju s namjerom oslobođenja svojih zajednica, drugih obespravljenih i cijelog svijeta.
Ukratko – feministička teologija je teologija iz perspektive žena s ciljem našeg osnaživanja i emancipacije. Queer teologija je teologija LGBT+ zajednice s ciljem našeg osnaživanja i emancipacije.
Što Vam je studij teologije donio s obzirom na to da ste iz ateističke obitelji? Koja su neka konstruktivno-kritička zapažanja u svezi sa studijem teologije?
Teologiziranje je s jedne strane bilo nešto na što sam se morala naviknuti, budući da nikad nisam išla na vjeronauk, nedjeljne mise ili izlete katoličke mladeži. S druge strane, moji su nas roditelji vodili po svakakvim vjerskim zajednicama i poticali učenje o raznim religijama, pa sam tako na studij već došla s predznanjem o meditacijama i molitvama, židovskim i kršćanskim blagdanima, očekivanim načinom ponašanja u džamiji i yoga centru.
Teologija koristi alate iz filozofije, umjetnosti, antropologije; za čitanje i razumijevanje Biblije važna je dobra podloga iz povijesti i književnosti starih naroda, poželjno je osnovno poznavanje barem nekog od mrtvih jezika, a za savladavanje nekih tema poput Trojstva potrebno je voljeti i moći razumjeti vrlo apstraktne koncepte.
Nije mi stoga čudno da je u našoj generaciji od studiranja odustalo dosta studenata/ica koje bi se deklarirale kao ‘tvrdi’ vjernici i vjernice, jer je studij koncipiran tako da propituje, čeprka po osjetljivim mjestima, izaziva sumnju i potiče kritičko mišljenje.
Koji dio teologije Vam je najdraži?
Najdraži dio teologije mi je kritička teologija iz queer i feminističke perspektive kakvu opisujem na svom blogu.
Je li ljubav prema aktivizmu rođena kao produkt studiranja teologije i kritičkog razumijevanja teologije? Kako je rođen taj spoj aktivistkinje s jedne strane i teologinje s druge strane?
Aktivistkinja sam postala upravo kao studentica teologije! Mislim da pitanje nije kako sam ja postala aktivistkinja studirajući teologiju – već kako to da toliko drugih nije.
Kako je nastao BuNT, Blog neposlušne teologinje?
Prolazila sam laganu osobnu krizu prošle jeseni, možda i pod utjecajem sveopće pandemijske depresije, čije su senzacije bile pad samopouzdanja i svrhovitosti, praćeni osjećajem krhkosti – pa sam odlučila početi pisati blog o onome gdje sam ‘doma’, prema čemu imam strast i o čemu želim komunicirati s drugima. Digla sam mrežnu stranicu i krenula pisati. Moj je zaključak da je divno imati jedan ovakav osobni projekt – iako mi često nedostaje vremena da se njime bavim kako i koliko bih željela. Moji tekstovi su za sada vrlo kratki i informativnog karaktera, no nadam se da ću se u budućnosti okušati i u pisanju nečeg intimnijeg i dubljeg, možda u analizi nekog društvenog fenomena na kojeg utječe vjerska tradicija. Nedavno sam se vidjela s kolegicom Lanom Bobić, zagrebačkom teologinjom u feminizmu, i razgovarale smo o zajedničkom tekstu za moj blog koji bi se bavio razumijevanjem pobačaja u raznim religijama.
Kakva je to neposlušna teologinja?
Neposlušna teologinja odbija poslušnost koja nam se nameće kao vrlo cijenjena osobina ‘dobrih žena’ u patrijarhalnom društvu. Ona poziva na pobunu protiv toksičnih vjerskih tradicija i pruža mogućnost pogleda iz nekih drugih perspektiva, otkriva zabravljeno ili previđeno te poziva na solidarnost.
Kako se možemo boriti protiv patrijarhata u Crkvi?
Dva su puta – Crkva se može reformirati ili ju njezine vjernice mogu napustiti.
U opisu projekta BuNT stoji „Teologinja skida svoje gaće i piše teologiju feminističkom iskrenošću, imajući na umu što znači biti žena u teološko-političkim kategorijama“. Pa kako je biti žena u teološko-političkim kategorijama?
Jedna od mojih najdražih feminističkih teologinja Mary Daly svojedobno je rekla: „Ženama je ukradena moć imenovanja – sloboda da upotrijebimo vlastitu moć i imenujemo sebe, svijet ili Boga”. Patrijarhat je izgrađen na brisanju ženskog glasa, iskustva i znanja. Danas je situacija nešto drugačija, iako opasnost od zaborava još postoji. Zato biti žena u teološko-političkim kategorijama znači biti u potrazi za tim glasom, za znanjem, za imenovanjem svijeta u nama i svijeta koji nas okružuje. Biti feministkinja u teološko-političkim kategorijama znači prikupljati glasove žena koje su mi prethodile, kao i onih koje me okružuju i boriti se za njihov kredibilitet.
Mnogi bi rekli kako su teologija i feminizam dva nespojiva, pa čak i kontradiktorna pojma. Kako ste ih Vi uspjeli pomiriti i prikazati jednu sasvim drugačiju perspektivu od one koja nam se mainstream plasira u javnosti i medijima? Ipak, unatoč svemu postoji ženska povijest u teologiji.
Feminizam i teologija nisu niti kontradiktorni, niti nespojivi. Nisam mogla pomiriti nešto što već postoji kao teorija i praksa u teologiji ili povijesti kršćanskog srednjeg vijeka, ali i povijesti feminizma i radu aktivistkinja koje su djelovale davno prije mog rođenja. Mogu samo podsjetiti na njihovo postojanje.
Svaka od tako pojednostavljenih predodžbi, kakvu nažalost često plasiraju mediji, udaljava nas od željenog zajedništva. Frustrira me položaj vjernica koje su često istovremeno stigmatizirane i od strane feminizma, kao i nekih toksičnih praksi unutar svojih vjerskih zajednica. Ljuti me i kada se neke religiozne osobe naježe na sam spomen pojmova poput seksualnog odgoja, ravnopravnosti ili roda.
Ženska povijest postoji u svim religijama i u njihovoj teološkoj misli. Možemo spomenuti neke od inspirativnih žena koje bi vaši čitatelji/ce možda željeli istražiti – Juniju, izgubljenu apostolicu, Egeriju – redovnicu putopiskinju ili Hildegard od Bingena, mističarku, filozofkinju i travaricu.
Zbog čega je ženska perspektiva u povijesti Crkve s vremenom izbrisana, odnosno postala manje vidljiva? Zbog čega ženska perspektiva nije ispričana?
Nedavno sam čitala intervju s Teresom Forcades koja na slično postavljeno pitanje odgovara: „u kojoj kulturi, u kojoj zemlji, u kojoj religiji nalazimo ženske spise i djela kao u Katoličkoj crkvi?“. Niti ja nisam nezadovoljna po pitanju toga kako je kršćanska tradicija očuvala svoju žensku povijest – ali se pitam što je s onom povijesti koja mejnstrimu nije odgovarala? Što je sa zaboravljenim ateistkinjama i blasfemičarkama svake vrste – lezbijkama, vješticama, goropadnicama koje nisu željele biti ukroćene? I sama često razmišljam o jednome – raste li otpor prema ženama u crkvi proporcionalno s našom emancipacijom?
Razilaze li se queer i feministička teorija ili pak spajaju u određenim elementima?
Queer i feministička teologija se mjestimično preklapaju, barem što se metode tiče. Feminističkoj teologiji je cilj emancipacija žena od religijskih struktura/u religijskim strukturama. Neke feministkinje smatraju da je put žena transformacija religije iznutra, dok druge zagovaraju napuštanje religije par excellence. Slično tome, queer teologija može biti teologija LGBT+ zajednice za LGBT+ zajednicu, a može biti i poziv za dekonstrukciju tradicionalnog pogleda na vjeru, obrede, nadnaravno.
U teologiji često postoje određene represivne, pa čak i toksične strukture koje se tiču žena i queer identiteta. Kako se teologinje i teolozi bore protiv takvih struktura i zalaze li ponekad u domenu ateizma po tom pitanju?
Protestni ateizam dobro je prokušana metoda pobunjenih vjernika i vjernica! Već spomenuta feministička teologinja Mary Daly rekla je: „Žensko traženje ravnopravnosti u Crkvi bilo bi istovjetno tome da nebijela osoba traži ravnopravnost u Ku Klux Klanu“.
Dakako, nisu svi teolozi i teologinje koji se bore za društvenu pravdu tako radikalni – neki pokušavaju reformirati Crkvu iznutra. Primjer toga bi bila, primjerice, američka organizacija Catholics for Choice, koja zagovara reproduktivnu slobodu kao kršćansku vrijednost.
Što queer i feministički teolozi i teologinje vide, a ne vide straight teolozi i teologinje?
Ne znam, nemam oči straight teologinje.
Postoje li queer identiteti unutar postojeće tradicije kršćanstva i njegovog kanona?
Queer predstavlja skup identiteta osoba van očekivanih hetero-patrijarhalnih normi. Queer identiteti su oduvijek dio društva i kulture, pa i dio vjerskih tradicija. Neki bi rekli da su trojedini Bog i Isus s dva tate pomalo queer, a i Djevica koja je začela i rodila. U Bibliji nalazimo i eunuhe, u pučkoj pobožnosti bezrodne anđele – drugim riječima, kršćanska su teologija i folklor puni prostora za rodnu igru i imaginaciju.
Je li u kršćanskim kanonima i biblijskim tekstovima došlo do cenzure ili uklanjanja određenih likova zbog queer i feminističkih razloga, perspektiva, stavova, identiteta?
Moguće. Postoji debata oko toga je li rano kršćanstvo, primjerice, prihvaćalo brakove između osoba istoga spola ili nije. No, malo nam je toga sačuvano na temelju čega bismo mogli izgraditi čvrst stav. U svakom slučaju, evolucija seksualnosti nas je vodila prema brisanju svih romantičnih i seksualnih iskustava koji nisu vezani uz brak i seks kojemu je užitak nuspojava, ali krajnji cilj reprodukcija.
U Rijeci postoji udruga koja okuplja LGBT+ vjernike i vjernice. Jeste li upoznati s njihovim radom?
Da, Neprocjenjiv.a je divna udruga koja pruža podršku LGBT+ vjernicima i vjernicima, između ostalog imaju sjajan podcast i odlične evente koji se bave problematikom LGBT+ osoba u vjerskim zajednicama, poput filmskih ili književnih večeri. Ponosna sam što je to jedina takva udruga u Hrvatskoj, i što se nalazi baš u gradu gdje živim!
Može li postojati zajedničko mjesto susreta različitih perspektiva, vjernika i vjernica, ateista i ateistkinja, teologa i teologinja, aktivista i aktivistkinja?
Nadam se da može – jer takav prostor nam je prijeko potreban!
Tekst: Lidija Balog
Komentari