Popularni komentator društvenih zbivanja i autor nekoliko uspješnih knjiga, Bloger Krule predstavio je „cover“ za svoju treću, ujedno i zadnju knjigu koje izlazi krajem 8. i početkom 9. mjeseca. Svojim obožavateljima pokazao je kako će knjiga izgledati kada ju skroz otvore ili kako on kaže “raskeče”.
Opsežno i u svom stilu objasnio je što će se nalaziti u njegovu novom izdanju:
“Kako je to već bilo na prvoj knjizi… a i drugoj… vidimo da se i dalje zadržavaju likovi muškarca i žene, gdje je pavijan diga ruku u zrak ka da kontrolira promet, a žena ka žena, gleda budalu što dela. Inače da znate, NASA je na satelitima „Pioneer 10“ i „Pioneer 11“ pritefterila zlatnu ploču upravo sa ovim likovima muškarca i žene, zajedno sa našim sunčevim sustavom (pogledaj dolje) u nadi da ako jednog dana vanzemaljci nalete na ta dva satelita i vide tu ploču, da znaju da negdje u svemirskim prostranstvima postojimo mi. Po meni, to je nešto najgluplje što je ljudski um mogao poslati u Svemir, jer štob se reklo vojnom terminlogjom – ko normalan odaje položaje? El nije tako? Baš zato što je to po meni nešto najgluplje, zato je i završilo na sve 3 knjige.
Dok je prva knjiga bila crna, druga je bila bijela… evo ova treća završava ka što rekoh, preslikom crteža sa te ploče pritefterene na satelite, uz naravno jedan dominantan detalj a to je šahovsko polje sa dvije figure, topom i pješakom. Namjerno sam odabrao šahovsku ploču koja osim što simbolizira državu u kojoj svi skupa živimo, ta ista šahovska ploča dala mi je mogućnost da se izrazim na način da narod predstavim u obliku figure „pješaka“ (ili ti „pijuna“)… a svu nepravdu i ono loše što nas u životu da ne velim jebe, predstavio sam u obliku figure „topa“ (ili ti „kule“). Namjerno nisam stavio najjaču figuru „kraljicu“ jer mi je „top“ nekako zvučniji a i u šahu sam se uvijek više bojao topa, podmukliji je jer kraljica se ipak čuva i ne napravi toliko štete ka što usrana topina zna sve razjebat.
Time sam vam htio poručiti da svako od vas („pješak“), može pobijediti svu nepravdi i sve loše („topa“), koliko god se nekom činilo da smo mali jadni i nikakvi… o da… možemo požderat i jebenog topa. Teška su vremena i sve pršti od manjka samopouzdanja, pa se eto nadam da će netko i jednim pogledom na poleđinu knjige pomisliti:– Ja mogu… mogu i jebenog topa požderat… ne odustajem!””, pojasnio je.
Intervju s Kruletom pročitajte OVDJE!
