Opatija danas blista u modernom ruhu, ali svaki njezin kamen i val nose uspomene na neka jednostavnija vremena. Generacije su tu odrastale bosonoge, bez mobitela, ali s morem koje je bilo cijeli svijet. Prisjetimo se mjesta i trenutaka koji su obilježili djetinjstva opatijske djece – onih dana kad je sve bilo sporije, a život slađi.
Kupanje na Lidu i Slatini
Za mnoge je sve počinjalo i završavalo na plaži. Lido i Slatina bili su glavni centri ljeta, prepuni smijeha, šarenih ručnika i mirisa kreme za sunčanje. Djeca su skakala s molića i ronila na dah tražeći školjkice. Kad bi zvono s hotela Kvarner označilo podne, znalo se – vrijeme je za ručak i kratki odmor prije novog kupanja. Opatijska Slatina izgrađena je oko 1896. godine, dok je kupalište Lido izgrađeno 30 godina kasnije.
Spomenimo i kako je u drugoj polovici 19. stoljeća, Opatija bila i mjesto kulturnih kontrasta. Gosti iz viših društvenih slojeva dolazili su iznenađeni, gotovo šokirani, lokalnim običajima. Posebno ih je zapanjilo što se muškarci ovdje kupaju goli, slobodno uranjajući u more bez ikakvih prekrivala. Ubrzo su donesene odredbe o plažnom „dress codeu“ – djeca su morala nositi maramice, muškarci gaće, a žene i majicu. No takva pravila rijetko su mijenjala svakodnevicu lokalaca. Za njih je more bilo prostor slobode i igre, a sunce i valovi – prijatelji s kojima su svakodnevno dijelili svoj svijet.
Sladoled i kolači u starim kavanama
Nakon plaže, slijedila je slatka nagrada. Kavana Strauss i Kvarner bile su male oaze užitka, gdje se sladoled posluživao u metalnim zdjelicama, a kava i kolači oduševljavali velike i male. Odrasli bi raspravljali o svakodnevnim temama, dok bi djeca pokušavala pojesti kuglu koja se topila brže nego što bi je stigla ličiti. Stanovnici se prisjećaju i restorana kao što su Maja, Amfora, Zelengaj, Bevanda…
Barkajol koji je nekoć prevozio imućne goste
„Bitteschön, barke fahren…“ – ili jednostavno: „Izvolite na vožnju barkom!“ – bio je zvuk koji je svakog ljeta odjekivao opatijskom lučicom, miješajući se sa šumom valova i krikovima galebova. Ovdje se, između drvenih brodića i mirisnog mora, stvarala posebna vrsta svakodnevne čarolije. Nekoć su barkajoli bili ribari, čuvari morskih tajni, koji su znali svaki kutak obale, svaki greben i svaku skrivena uvala. Njihovi dani bili su ispunjeni mrežama, ribarskim pričama i mirisom svježe ulovljene ribe. S razvojem turizma, grad je nudilo nove prilike. Barkajoli su se polako preorijentirali – umjesto mreža i riba, njihove su barke sada prevozile imućne goste, oduševljene ljepotama opatijske rivijere. Panoramske vožnje postale su svojevrsni spektakl: barkajol bi manevrirajući kroz plitke uvale pokazivao skrivene plaže. Djeca koja su se slučajno našla u lučici stajala bi na pramcu, gledajući bistre valove kako se presijavaju na suncu, dok su turisti fascinirano upijali svaki pogled i svaku priču. Mnogi barkajoli rođeni su u Opatiji, u pučkim obiteljima koje su generacijama živjele od mora i ribolova. Za njih je barka bila više od posla – bila je produžetak doma, simbol slobode i života u skladu s prirodom. S vremenom, novonastale prilike nudile su nešto drukčije: umjesto ribolova, barkajol se mogao posvetiti vožnji dama i gospode iz dalekih krajeva, nudeći im panoramu koja je spajala prirodnu ljepotu, povijest i čaroliju opatijskog mora. Svaka vožnja postajala je mala priča, a barkajol – vodič kroz vrijeme, more i sjećanja, koji je svojim znanjem, smijehom i pričama ostavljao trag u srcima svih putnika.
Disco klubovi
Prve diskoteke u Opatiji označile su dolazak novih vremena i mladenačkog života, svjetova ritma i svjetla koja su transformirala grad s mirnih ulica i plaža u pulsirajuće središte zabave. Prvi službeni diskoklub otvoren je 1967. godine, i odmah je postao magnet za tinejdžere i mlade odrasle, željne plesa, glazbe i druženja do kasno u noć. Prvi službeni diskoklub otvoren je 1967 godine. Vinili su se nabavljali preko pomoraca ili u Trstu, a DJ-evi su satima birali ploče koje će zagrijati plesni podij. Ti trenuci plesne slobode ostali su urezani u sjećanja generacija koje su odrasle uz disco glazbu i prijateljska druženja do kasnih sati. Mnogi se sjećaju i Mildesorte DISCO Opatija i Disco bar 72 Opatija u podrumu Hotela Jadran, a Damir Radulić, logistički operativac mnogih riječkih i opatijskih diskoteka opisao je kako su se pribavljali vinili.
„Najčešće su se ploče na početku dobavljale preko pomoraca, a kasnije najviše u Trstu (Music Shop, Discoteca 33, Blitz music…), a ja sam u osamdesetima otvorio dva dućana u Rijeci. Znam da bi DJ-evi preko tjedna došli uzeli tridesetak ili više ploča, preslušali ih na miru i odabrali one koje bi vlasnik diska kasnije platio. Dakle, petkom i subotom išao sam po diskotekama od Crikvenice do Lovrana i prodavao ploče, a one koje DJ ne bi odabrao, završile bi nazad u dućanu. Novac od prodanih vinila bi vrlo rijetko izašao iz diska, uglavnom se odmah potrošio na šanku.“
Balinjerada
Balinjerada je opatijska tradicija koja spaja brzinu, kreativnost i humor, često s ironičnim osvrtnima na aktualna društvena i politička zbivanja. Glavna ulica grada pretvara se u pravi spektakl: utrke kućnih jurilica na balinjerama donose smijeh, uzbuđenje i adrenalin, dok maškarane povorke oživljavaju maštu i kritički gledaju na svijet oko nas. Svaka jurilica je jedinstvena, često kućne izrade, šarena i smiješna, a neki timovi mjesecima planiraju i izrađuju svoje „jurilice“ da bi zabavili i publiku i sami sebe. Djeca i odrasli zauzimaju svoja mjesta uz rub ulice, bodreći favorite i skandirajući uz pjesmu, dok jurilice kotrljaju nizbrdo uz trzaje, poskoke i povremene nespretne okrete. Kada neka jurilica pobjegne kontroli, publika prasne u smijeh, a taj trenutak postaje simbol zajedničkog veselja i djetinjstva koje se pamti. Zvuk kotača koji klize po asfaltu, uz smijeh i povike okupljenih, stvara neopisivu atmosferu koja spaja generacije – od najmlađih gledatelja do onih koji se sjećaju svojih prvih sudjelovanja. Balinjerada nije samo utrka – ona je rezultat mjeseci priprema, timskog rada i zajedništva. Svaka nova Balinjerada i svaka jurilica nosi priču, duh karnevala i osjećaj radosti koji se prenosi s generacije na generaciju.
Nostalgija za nekim prošlim vremenima je više od sjećanja, emocija koja nas povezuje s našim identitetom i osjećajima. Iako prošlost ne možemo ponoviti, sjećanja na miris mora, prošle događaje, zvuk smijeha i toplinu podsjećaju nas da cijenimo trenutke koji su sada tu. Jednog dana i oni će postati dragocjeni dijelovi naše vlastite nostalgije.
Programski sadržaj nastao je u suradnji s Gradom Opatijom.
