Hrvatski predstavnik, dvjestopedesetogodišnji hrast medunac iz Kostrene, ostvario je izvanredan uspjeh na natjecanju za Europsko stablo godine, plasiravši se među pet najboljih. Njegova priča o suživotu s lokalnom zajednicom odjeknula je diljem kontinenta i potvrdila njegov status živućeg spomenika kulture i prirode.
Na svečanoj ceremoniji održanoj 24. ožujka 2026. godine u Europskom parlamentu u Bruxellesu, objavljeni su rezultati prestižnog natjecanja za Europsko stablo godine. U žestokoj konkurenciji stabala iz cijele Europe, hrvatski kandidat – kostrenski hrast medunac – zauzeo je visoko peto mjesto, čime je Kvarner i cijelu Hrvatsku upisao na kartu najznačajnijih prirodnih simbola kontinenta.
Ovaj plasman predstavlja ogroman uspjeh, ne samo zbog snage konkurencije, već i zbog činjenice da ovo natjecanje ne vrednuje isključivo dimenzije ili starost stabla, već snagu njegove priče i duboku ukorijenjenost u život lokalne zajednice. Upravo je tu kostrenski div pokazao svoju najveću vrijednost.
Žestoka konkurencija i plasman za pamćenje
Titulu pobjednika za 2026. godinu ponosno je odnio Hrast iz Laukiaija u Litvi, dok je drugo mjesto pripalo Staroj divljoj jabuci iz Slovačke. Unatoč tome, plasman među pet najboljih u Europi, u konkurenciji ukupno dvanaest finalista, izniman je rezultat za hrvatskog predstavnika. Kostrenski hrast uspio se istaknuti i privući pažnju glasača diljem Europe, dokazavši da veličina države ne određuje veličinu priče.
Ovogodišnje natjecanje bilo je posebno i zbog promjena u sustavu glasovanja. Uveden je takozvani “Tree Point” sustav, osmišljen kako bi se stvorili ravnopravniji uvjeti za natjecatelje iz zemalja s različitim brojem stanovnika. Ta je promjena omogućila da priče stabala iz manjih država, poput Hrvatske, dođu do izražaja i ravnopravno se bore za pobjedu. Glasovanje je trajalo od drugog do 22. veljače, a posljednji tjedan rezultati su bili tajni, što je dodatno pojačalo neizvjesnost do same ceremonije u Bruxellesu.
Svjedok koji pamti Napoleona i ispraća pomorce
Vrijednost ovog hrasta medunca (Quercus pubescens) ne leži samo u njegovoj procijenjenoj starosti od otprilike dva i pol stoljeća, već u povijesti kojoj je svjedočio i pričama koje čuva njegova krošnja. Ovaj zeleni div pamti vremena Marije Terezije, Napoleona i bana Jelačića. Stajao je postojano dok su se mijenjala carstva i države, postajući tako živi spomenik i neizbrisiv dio kostrenskog identiteta.
Njegova je sudbina neraskidivo vezana uz more i pomorstvo, žilu kucavicu ovog kraja. Generacijama je bio tihi pratitelj kostrenskih pomoraca, nijemi svjedok njihovih odlazaka na daleka mora i radosnih povrataka svojim obiteljima. Ispod njegove krošnje izmjenjivale su se suze i osmjesi, nade i strahovi, čineći ga svojevrsnim čuvarom obiteljskih priča i pomorske tradicije Kostrene.
Žrtva za školu, čuvar dječjih uspomena
Posebno dirljiv dio njegove priče vezan je uz Osnovnu školu Kostrena, ispred čijeg glavnog ulaza danas ponosno stoji. Kada se gradila školska zgrada, stablo je “žrtvovalo” dio svojih grana kako bi se napravilo mjesta za instituciju koja je odgojila generacije mještana. Taj čin simbolički ga je pretvorio u zaštitnika znanja i budućnosti.
Danas je on mnogo više od stabla ispred škole. Njegova široka krošnja omiljeno je mjesto okupljanja učenika, pozornica prvih ljubavi i prijateljstava te neizbrisiv dio sjećanja svakog djeteta koje je odraslo u Kostreni. On je živi dokaz kako priroda i zajednica mogu rasti zajedno, međusobno se oblikujući i obogaćujući.
Od nacionalnog prvaka do europske zvijezde
Put kostrenskog hrasta do Bruxellesa započeo je pobjedom na nacionalnom natjecanju “Hrvatsko stablo 2025. godine”, gdje je osvojio 1.497 glasova i time stekao pravo predstavljati Hrvatsku u Europi. Nominaciju su pokrenuli Komunalno društvo Kostrena uz svesrdnu podršku Općine Kostrena i lokalne osnovne škole, prepoznavši jedinstvenu vrijednost i priču ovog zelenog sugrađanina. Nacionalno natjecanje u Hrvatskoj organizira Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, koja svake godine bira predstavnika s najsnažnijom emotivnom i povijesnom vezom sa zajednicom.
Visok plasman kostrenskog hrasta nije samo priznanje njegovoj ljepoti i dugovječnosti, već i cijeloj zajednici koja ga desetljećima čuva i čiji je on neodvojiv dio. To je dokaz da priče o suživotu čovjeka i prirode imaju snagu koja prelazi granice, podsjećajući nas na važnost očuvanja ne samo prirodne, već i kulturne baštine koja nas oblikuje.
