Svoj kratki zimski odmor koji je počeo prvim danom Nove godine, provela sam na najbolji mogući način – čitajući knjige Stiega Larssona, božićni dar moje drage prijateljice. Knjige su i kritičari i čitatelji proglasili knjigama stoljeća, tako nekako, u svakom slučaju neosporna je njihova vrijednost kao i cijeli životno-književni opus autora. Pročitajte knjige, a možda me se sjetite kada u drugoj od tri knjige, imenom Djevojka koja se igrala vatrom dođete do 83. stranice. Tamo Larsson opisuje opremanje novog velebnog stana koji je na neki čudan način kupila glavna junakinja Lisbeth Salander. Uglavnom, na dvije stranice opisuje proizvode iz Ikee kojima je svoj stan opremila glavna junakinja. Pa tako nabraja koji krevet Lisbeth odabire, koju biblioteku, kuhinju, valjda i posteljinu te kaže da je, kada je birala radnu stolicu, htjela nešto naročito kvalitetno pa se napokon odlučila za model Verksam. I na kraju kaže da sve to što je kupila, s dostavom i montažom, košta 90.000 kruna.
Nitko mu to nije zamjerio, nitko tu nije vidio nacionalni nepotizam, reklamu ili slično. Inače, to se u marketinškom miljeu zove product-placement, drugim riječima to je ono kada vam određeni model auta ili sata glumi u filmu ili u seriji. Dakle, nitko mu to nije zamjerio, a samo zato što čovjek vjeruje u ono što piše, vjeruje u tu Ikeu, ona mu je dio života. I ponosno će kupiti Ikein stolac i odnijeti ga doma, pa i predstaviti svijetu. Možda i tu leži razlog zašto se Švedsku, s brojem stanovnika vrlo sličnim Hrvatskoj, smatra ekonomskom silom: Volvo, Saab, Ericsson, spomenuta Ikea, Electrolux, čak su i prve besplatne novine Metro (mada mislim da su pokrenute nakon Teklića) krenule iz Švedske i ubrzo osvojile svijet. Možete li zamisliti da su besplatne novine krenule iz Rijeke iz osvojile svijet? Ja mogu, ali većina ne.
Možete li zamisliti da jedan naš izvrstan pisac poput Miljenka Jergovića u svojoj knjizi u taj kontekst stavlja ex DIP Delnice? Nemojte se samo zaletjeti i reći mi da DIP Delnice nije Ikea, jer možda i nije slučajno da nije. Ikea je krenula od ideje jednog marljivog entuzijasta, skromno, ali je bila podržana i stasala je u okruženju ljudi koji su vjerovali u nju, kojima je i danas stalo da ona bude uspješna, jaka međunarodna kompanija i da promovira švedski dizajn, ističući i onu praktičnu stranu priče – kvalitetu i dobru cijenu. Btw, prema spomenutoj trilogiji snimljeni su i filmovi, nisam ih još gledala, ali čula sam da kadrovi velebnog stana s Ikeinim namještajem izgledaju veličanstveno. Dakle, poruka je da nema prostora u koji Ikea ne bi ušla – od studentske sobe do najskupljih kvadrata stana na najboljoj adresi u Stockholmu.
Dijete je nesigurno ako nema podršku svoje obitelji, svaka sredina, zajednica ili grad bi trebala podržati projekte i djelatnosti svojih poduzeća i pojedinaca, a svi skupa u jednoj zemlji bi trebali udružiti snage i složno koračati zajedno. Ma koji lijevi, ma koji desni, molim vas, važan je cilj i pametan, dobar put koji do njega vodi. Linkajte se na pojmove kao: povezanost, sloga, marljivost, pristojnost, pravednost i mogućnost da ljudi pristojno žive, međusobno egzistiraju i rade. A to danas u našoj sredini postaje gotovo neodrživo, a ne bi trebalo biti tako, a i do kad će uopće biti tako? Vjerujemo da netko, a to smo ujedno i svi mi, zna i može. Treba nam još puno radnog elana, snage i samopouzdanja jer treba to sve izdržati, popraviti, pa i dočekati.
Kipintač!
Dunja Pavešić
