Bećarac se od 2011. nalazi na UNESCO-ovoj listi nematerijalne kulturne baštine, no pitanje je hoće li to jednog mladog Slavonca spasiti od plaćanja čak 5000 kuna kazne.
Naime, 24-godišnji Branimir Čolaković na kućnu je adresu dobio prijavu za kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova nakon manifestacije Ljeto valpovačko u lipnju ove godine. Stihovi “Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi…” pogodili su jednu djelatnicu policije koja je osiguravala skup, a zapriječena kazna za navedeni prekršaj iznosi čak 5000 kuna.
Možemo li govoriti o pjesničkoj slobodi ili je vrijeme da se stihovi prilagode vremenu? Ugrožava li se ovime sloboda govora i forsira politička korektnost te do kuda bi to moglo doći? Gdje je granica humora i dobrog ukusa, a gdje počinje seksizam (kojeg realno u bećarcima ne manjka ni najmanje)? Je li u ovom slučaju postojala namjera vrijeđanja ili je u pitanju tek par benignih, bezazlenih stihova koje ne treba pretvarati u verbalni delikt?
Neki će spremno stati u obranu tradicije, no ruku na srce, tradicija i običaji nisu uvijek nešto dobro i pozitivno, dalo bi se nabrajati niz običaja koje srećom više ne prakticiramo. Baš kao sve drugo na svijetu, tradicije i običaji rađaju se i umiru, u nekim slučajevima možda i presporo. Za glupavim stihovima teško da će itko ozbiljan plakati. Jasno, nema ih smisla eksplicitno zabranjivati, jer bi se dobar dio glazbene estrade mogao preko noći naći u problemu.
B.Ž.
