Štrajk prosvjetara se nastavlja, obzirom da nije postignut dogovor s Vladom. Do kada, ne znaju ni jedni ni drugi. Obrazovni radnici traže 4% povišice odnosno dodatka na plaću i dostojanstvo, Vlada je sada tehnička i ne može ići u novo zaduženje te traži dva mjeseca “pauze”, ne želeći natovariti obvezom iduću Vladu, ako ista koalicija ne nastavi obnašati vlast nakon izbora.
Nekoliko je problema i pitanja s ovim štrajkom. To je prije svega tempiranje, očito nimalo slučajno na samom početku školske godine te uoči parlamentarnih izbora. Sami čelnici sindikata priznaju kako sada rade pritisak jer ne znaju što ih čeka s idućom Vladom, koja god ona bila. Pritom, neki od njih već su se sastali s predstavnicima oporbe, navodno i vidjeli gospodarski program, za koji se kasnije ispostavilo da ga zapravo nisu vidjeli, kao ni bilo tko drugi, jer još nije ni gotov. Kako god bilo, štrajk uoči izbora i iznuđivanje nečega na silu neće polučiti ništa dobro, možda koji put to prolazi, ali sada – teško.
Dijelom je za situaciju odgovoran ministar zdravlja koji je pristao na povećanja plaća zdravstvenim radnicima, nakon čega su svoje zatražili i prosvjetari. Da, premalo su cijenjeni, neki stvarno ne primaju dovoljno za svoj rad, dok pak korov nitko ne čisti i niz drugih uživa u nezasluženim radnim mjestima i privilegijama. Nema smisla generalizirati, nisu svi isti, kao što je loša poruka i da se omalovažava sve štrajkaše zbog animoziteta prema sindikalnim vođama. kad već spominjemo liječnike i ostalo medicinsko osoblje, postoji jedna bitna razlika u odnosu na nastavnike i profesore – ovi prvi su deficitarni. Zato su i dobili povišice, da ne odu baš svi iz države.
Podaci o odazivu se razliku, ovisno pitate li neki sindikat ili nadležno ministarstvo: postoci variraju od 30 do 80%!
Država je zadužena 290 milijardi kuna i nema prostora za daljnja zaduživanja, te bi svakako bilo nužno provesti određene reforme obrazovnog sustava. To je dakako proces koji će potrajati, ali koji treba provesti kako god, jer već postaje zamorno slušati 20 godina (najmanje) kako nešto treba mijenjati. Čovjek bi očekivao da će netko već pokrenuti
štrajk upravo zbog toga.
Konačno, osim što je Vlada tehnička te stoga ne može donijeti odluku i preuzeti obvezu o isplati bilo kakvih sredstava ikome, zaboravlja se da je povišica od 6% (ne 4% kako sada traže) garantirana ukoliko BDP raste dva kvartala zaredom prosječno 2%, što je za idući kvartal sasvim izvjesno (predviđa se čak 2.8 do 3% barem!). Čemu onda sada štrajk?
Dostojanstvo prosvjetarima, svakako, no u sadašnjoj situaciji, i ekonomskoj i predizbornoj, gdje se oko svega stvaraju podjele i gdje će se ljude nahuškati jedne na druge, netko će morati stati na loptu. Ako ništa, onda zbog djece čija bi naobrazba svima trebala biti na prvom mjestu, a koja sada iz dana u dan ne znaju idu li u školu ili ne.
B.Ž.
Komentari