Sve priložene fotografije portreti su ljudskih lica koja su (makar i samo na jedan, karnevalski dan) poželjela biti netko drugi. Moj prijatelj Nikon nanizao je zanimljive ljudske „face“ pa – umjesto „KARNEvala“ – „skovao“ sam posve novu riječ „FACEval“ kakvu nećete naći ni u jednom rječniku, bilo hrvatskog jezika ili stranih riječi. Kad je bal, kad je karneval, neka bude i FACEBAL! Kad može biti FACEBOOK, zašto ne bi mogao biti i FACEVAL?!
Kad je već riječ o karnevalu, podsjetimo se što o njemu kaže rječnik stranih riječi (autori Vladimir Anić – Ivo Goldstein): karneval je razdoblje prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara – vrlo prozaična definicija, naravno.
Naši sinonimi za karneval su – poklade, poklad, Pust, mesopust, maškare, fašnik…
To je i lutka koja simbolizira karneval. U Imotskom i, primjerice u Sv.Filipu i Jakovu i drugim dalmatinskim mjestima – lutka Karneval naziva se i Krnje (koji se na kraju karnevala i spaljuje). Na Kvarneru – od otoka do priobalja karneval je Pust, a tako se zove i lutka koja se spaljuje.
Prema starom običaju karnevalska lutka, koja uvijek ima znakovito, alegorijsko ime – uvijek malo izobličeno, ali vrlo jasno prepoznatljivo – odgovorna je za sve nedaće u Lijepoj našoj – pa se zato i spaljuje. U akvatoriju Riječke luke jučer je spaljen „Tomislav Karamostić“ – riječki Pust – okrivljen za sve naše nevolje – sadašnje i moguće i u nastupajućoj korizmi.
Sjećajući se karnevala u rodnom mi Imotskom, u danima moje mladosti, oživljavam najvažniji trenutak završetak karnevala – čitanje Krnjine (negdje ga zovu i Tome) oporuke (svojevrsnog testamenta) koja nazočne ljude dovodi do urnebesnog smijeha, pljeskanja i glasnih povika odobravanja. Tako se i onaj koji čita Krnjinu oporuku i oni koji je slušaju nađu u nekom čudesnom kazališnom činu – sve bude jedna pozornica – s glavnim likovima i korom – kao u nekim davnim grčkim tragedijama.
U malim dalmatinskim mjestima to je najvažnija i najdaža „kazališna predstava“ – samo jednom – premijerno izvedena. Dugo se pamti, prepričava i rijetko zaboravlja. Smjenjuje je samo nova oporuka na idućem spaljivanju Princa karnevala!
Organizacija završne manifestacije karnevala u većim gradovima je pod okriljem Turističke zajednice (kao u Rijeci, naprimjer), a u manjim mjestima organizatori su karnevalske skupine.
Znam da se u Novom Vinodolskom, također, čita oporuka pa čak ona i objavljuje u prigodnom listu („Žitak mesopusta – ćurunbela“), a takvu oporuku, s objavljivanjem, ima i Senj („Metla i škovacera“). Ni Sv.Filip i Jakon nije izuzetak – i u njemu se čita Tomin testament. Nažalost, Rijeka nema Karnevalove oporuke koja bi bila vezana za završetak glavne karnevalske povorke. Oporuka ima po manjim mjestima riječkog prigrada, a testament riječkog Tomislava Karamostića čitao se na riječkom Pomorskom fakultetu – u režiji studenata, odnosno karnevalske skupine „PomFRi“.
Valja svakako reći da Karnevalove oporuke izazivaju i proteste, rogoborenja i veliku ljutnju onih koji su u njoj bili izrugivani, kritizirani, „bockani“ – počesto i na vrlo grub i izravan način koji izaziva i povrijeđenost „glavnih likova testamenta“. Međutim, ono što u nekarnevalskom vremenu nije dozvoljeno, u vrijeme karnavala je dozvoljeno pa čak i poželjno! „Ošinuti“ nekoga kritikom –to je karnevalska polast!
Karneval je i riječ koja označuje „zbrkanu situaciju, ruglo u kakvom događaju, radu i slično“. Karneval je i „nered i rasulo“. Ima u tome jasnog smisla i razloga. Često nam je Život pravi karneval. To događanja oko prošlih izbora pa onda i formiranje Vlade (koje još uvijek traje) – potvrđuju, nažalost. Nitko od nas ne želi na mu Život bude karneval, ali što možemo kad ne možemo pobjeći iz ove naše jedine nam „kože“.
Ne volim suhoparno kazivati iz područja “moje svakodnevice“, pa ne želim ni o karnevalu pisati kako su ga zabilježili naši javni pisani ili tv-mediji. Televizijski Kanal RI se zaista iskazao. Prenosio je, uživo, satima – sve što je bilo važno na Riječkom karnevalu – od prikaza karnevalskih skupina do brojnih gledatelja. Toliko je Riječkog karnevala bilo na riječkom (TV) Kanalu RI, da bih ga metaforički mogao nazvali „KarnevalRI“.
O veličini i ovogodišnjeg Riječkog karnevala dovoljno govori podatak da je u završnoj karnevalskoj povorci nastupilo čak 110 skupina (s više od 10.000 sudionika) s brojnim alegorijskim kolima – iz Rijeke i okolice, s Kvarnera i iz brojnih mjesta Lijepe naše i, naravno, i iz inozemstva – od Slovenije do Japana!
U komentaru – u tv-dnevniku Hrvatske televizije – novinar Ranko Stojanac je sinoć kazao da je „Riječki karneval“ najrentabilniji čimbenik riječkog (posrnulog) gospodarstva. Za Riječki karneval to je vrlo pohvalno, a za riječko gospodarstvo vrlo žalosno. To je suvremena Rijeka!
Želim, nakraju, istaknuti i sljedeću činjenicu: dok u nekarnevalsko vrijeme ljudi neradu pristaju stati pred foto-kameru, u vrijeme jučerašnjeg riječkog karnevala – moj prijatelj Nikon jedva je stizao pohraniti u svoju „škrinju sjećanja“ sva ona brojna maskirana lica koja su se nudila njegovom oštrom staklenom oku.
Ni na riječkom karnevalu, iako sam bio sam – u mnoštvu koje se tiskalo pred ogradom koja je dijelila karnevalsku povorku od gledatelja – nisam bio „samac bez kormilara“. Pratile su me moja Dobrota i Ljubav – sastavnice moga Bića. Da me one nisu pratile, ne znam da li biste imali današnju „karnevalsku objavu“. Vjerujem da bez Dobrote i Ljubavi ni vama, poštovani fejs-prijatelji, današnji dan ne bi bio lijep i plodonosan! Stoga – čuvajte vašu Dobrotu i Ljubav – kao vlastitu zjenicu oka!
(Borislav Ostojić: Zapisi iz svakodnevice, 2016.)
