Osnivačica udruge "Žene za otok", politologinja i svježe nagrađena "Inspiracija godine", Jovana Čutul u svojoj knjizi "Žene koje pokreću" donosi 12 lekcija o zajednici, strasti i promjenama. U razgovoru za naš portal otkriva zašto je lokalna akcija ključna i kako svatko od nas može postati nositelj promjene.
Jovana Čutul, magistra politologije s otoka Krka, ime je koje se sve glasnije čuje na sceni društvenog aktivizma. Nakon što je proglašena “Osobom godine otoka Krka” za 2024., nedavno je primila i prestižnu nacionalnu nagradu “Inspiracija godine” u sklopu projekta “Žene koje mijenjaju Hrvatsku” Večernjeg lista. Priznanja su to koja dolaze kao kruna njezina dugogodišnjeg rada, ponajviše kroz udrugu “Žene za otok” koju je osnovala 2018. godine s ciljem osnaživanja žena i promicanja poduzetništva. No, njezin najnoviji projekt, knjiga “Žene koje pokreću – 12 lekcija o zajednici, strasti i promjenama”, nije samo zbirka priča, već, kako kaže, vodič za akciju namijenjen svima koji vjeruju da je promjena moguća.
Promjena počinje odlukom, ali uspjeh dolazi s disciplinom
Knjiga, nastala tijekom porodiljnog dopusta, okuplja priče jedanaest iznimnih žena iz različitih područja, od vojne pilotkinje Antonije Trupinić i poduzetnice Gordane Nikolić do čuvarice tradicije Martine Pernar Škunca iz Paške sirane. Dvanaesta priča je njezina. Zanimljivo je da protagonistice u početku nisu ni znale da sudjeluju u stvaranju knjige; Jovana im je slala pitanja pod krinkom istraživanja, želeći izvući najiskrenije odgovore.
“Ideja knjige je da ljudi postanu proaktivniji i društveno odgovorniji. Da povjeruju da mogu mijenjati svijet ako počnu od svog okruženja”, objašnjava Čutul. Njezin je cilj jednostavan: potaknuti čitatelje da se iz pasivnih promatrača pretvore u aktivne sudionike. “Sve priče u knjizi potvrđuju da male, lokalne promjene imaju veliku snagu jer dolaze iz stvarnog života, iz stvarnih zajednica, bez velikih riječi i bez pozornice.” Naglašava kako bi posebno voljela da knjigu pročitaju mladi, “naše kćeri i sinovi koji se još traže”, jer im ona može pokazati konkretne načine za djelovanje. Knjigu je izdala u vlastitoj nakladi, uz podršku lokalnih partnera poput Marine Punat, što dodatno potvrđuje njezinu tezu o snazi lokalne suradnje.
Ne možemo starim mentalitetom graditi novo društvo
Na pitanje što smatra najvećom preprekom stvarnim društvenim promjenama u Hrvatskoj, Jovana je izravna. “Najveća prepreka dijelom je u političkoj i društvenoj kulturi. Ne može se starim mentalitetom graditi novo društvo”, ističe, dodajući da školstvo mora postati apsolutni prioritet ako želimo zdraviju budućnost. No, umjesto pesimizma, nudi rješenje koje je ujedno i poziv na osobnu odgovornost. “I ništa od gunđanja. Svatko nek da sebe u onome u čemu je najbolji i da vidite gdje sve možemo stići!”
Ta filozofija prožima i njezin pogled na život na otoku. Iako je Krk odlično povezan, ona ističe jedinstvenu perspektivu koju pruža. “Velika je blagodat kada nakon napornog radnog dana možeš prošetati uz more. To daje drugačiju perspektivu života i rada. Veći balans i brži oporavak.”
Žensko liderstvo i borba protiv nepravde
Kroz svoj rad, Jovana se zalaže za model vodstva koji se temelji na suradnji, a ne natjecanju. “Klasični modeli moći naglašavaju zapovijedanje i kontrolu. Žensko liderstvo češće integrira emocionalnu inteligenciju, mentoring i inkluzivnost”, objašnjava. Ipak, svjesna je da u realnosti žene često preuzimaju “muške” karakteristike kako bi se dokazale. No, za nju je feminizam puno širi pojam. “To je borba protiv nepravde, borba za slabije, za one koji se ne čuju, ne samo žene. Borba za društvo jednakih mogućnosti.”
Jedan od ključnih problema koje prepoznaje jest da žene često podcjenjuju vlastite sposobnosti, dok ih muškarci precjenjuju. Zato smatra ključnim njihovo veće uključivanje u lokalnu politiku. “One znaju gdje nedostaje dječjih igrališta i staračkih domova jer još većinski vode brigu o njima, znaju gdje zakazuje javna infrastruktura… Svi možemo profitirati od ravnopravnijeg društva.”
Nevidljivi rad i trenuci preispitivanja
Iza nagrada i javnih nastupa stoji ogroman trud koji se ne vidi. “Ne vide se tablice, sati i sati rada za laptopom, osmišljavanje, sastanci i, najteže od svega, upravljanje međuljudskim odnosima”, priznaje. Bilo je, kaže, teških trenutaka kada je razmišljala o odustajanju. “Dolazilo je i pitanje: što meni ovo treba? Umjesto volonterskog rada mogla sam više uživati s obitelji. Ali odustajanje jednostavno nije opcija.”
Čak i velika priznanja doživljava s dozom realnosti. “Na sam dan kad su mi javili za nagradu, bila sam baš dirnuta. Krenula sam javiti najboljoj prijateljici, a ona je imala loše zdravstvene vijesti. To me odmah resetiralo. Zahvalna sam, ali život ide dalje.”
Upravo je upravljanje međuljudskim odnosima u udruzi bilo njezin najveći “neuspjeh” koji ju je najviše naučio. “To me frustriralo jer sam se trudila, a nije bila moja odgovornost. Tu sam morala naučiti da ne možemo sve popraviti.” Danas je, kaže, udruga jača no ikad, a počele su im se pridruživati i žene izvan otoka Krka.
Njezin put nije stao. Pred kraj prošle godine otvorila je obrt za društveno odgovorne projekte, što vidi kao savršen alat za jačanje zajednica. Jovana Čutul ne staje, već neprestano traži nove načine da pokrene sebe i druge, dokazujući da se najveće promjene zaista rađaju iz malih, ali upornih koraka.
