Ida Prester nastupala je kao gost na zagrebačkom Trgu bana Jelačića u novogodišnjoj noći. Na Novu godinu na društvenim mrežama osvrnula se na dolazak imigranata na proslavu Nove godine u Zagrebu. Njezinu objavu donosimo u nastavku:
“Usijale su se mreže od zgražanja nad ‘Nepalskom novom godinom’ u centru Zagreba. Woltovska/Boltovska proslava, pisu. Smiju im se, rugaju, ponižavaju. Po čemu smo mi to vredniji i bolji ljudi? Istina, sinoć su centrom prošle desetine tisuća Nepalaca, Indijaca, Bangladešana, Filipinaca. A opet – ni jednog najmanjeg incidenta! Nitko se nije potukao, nitko nije ništa ukrao, pa ni uhvatio nekog za stražnjicu. Vidjeli smo tisuće radosnih, nasmijanih lica. Dečke koji ne razumiju mozda puno hrvatskog, a opet skaču na hrvatske bendove, skandiraju, podržavaju. Dečke i djevojke koji slave Novu godinu daleko od svojih najmilijih, od svoje obitelji, svojih prijatelja. Na trgu su, jer ih u malim unajmljenim sobama ne čeka odojak, francuska salata i topli zagrljaji. Na trgu su jer si to jedino mogu priuštiti. Svi ti Fariqi i Raghavi nas ne smetaju kad nam donesu večeru ili grade krov, ali nam smetaju kad ih vidimo u gradu da se zabavljaju, vesele, da imaju život.
Imigranti su tu jer IH TREBAMO. Jer naše radne snage nema dovoljno, jer naši mladi rade te iste poslove u bogatijim zemljama. Za Nepalce i Indijce smo mi ta bogatija zemlja. I u tom nema nista loše, svak nek traži svoju sreću gdje mu paše. Došlo nam je naglo, razumijem da se nismo navikli. Ali moramo osvijestiti da će to tako ostati, a na nama je da smislimo kako te ljude najbolje integrirati, da učimo jedni od drugih i uvažavamo se. Najgore što možemo napraviti je izolirati ih, ponižavati, tjerati od sebe. Možemo i moramo bolje, empatičnije i zrelije.”
