Uvijek je važno kako započinjete i završavate tekst, to je čisti seks, sve između jako je bitno, ali nazovimo to dobrom predigrom. Tako barem ja mislim. Pa ću tako započeti tekst s Art kinom Croatia, jednim od meni dražih mjesta u ovom gradu. I u tom našem, i mom, Art kinu Croatia, koje je još uvijek uređeno i slickano kao u vrijeme dok se još zvalo kino Beograd, pred godinu i nešto sitno gledala sam začudan film „Imamo Papu“ ili „Habemus Papam“, koji je režirao Nanni Moretti, a u kojem i sam izvrsno glumi psihijatra koji pomaže pomalo zbunjenom Papi u njegovim traganjima za vlastitim ja. Uglavnom, film vrijedi pogledati, a završava tako da se Papa povlači i ne želi više biti vrhunski crkveni poglavar. Moretti, iako ljevičar i ateist, prikazuje Crkvu i Papu prijateljski i bezazleno, a na film su ga potaknuli skandali koji potresaju katoličku crkvu. Crkva se na prvi pogled nije previše zamarala oko svega, a film su ipak prokomentirali kao površan. Sada na vidjelo izlazi da je Papa Benedikt XVI kada je bio izabran izjavio da je to giljotina. Je li to doista izjavio možda nikad nećemo saznati, ali to nije ni važno. Kada sam čula da je Papa odlučio otići i ne biti više Papa imala sam momentalni Déjà vu, a posljedica je Morretijev film u kojem sam cijelo vrijeme navijala za Papu koji se traži, odnosno odličnog Michela Piccolija koji ga glumi, i dozvoljavala mu njegovo ljudsko pravo da propituje smisao svog života, pa i svoje papinske funkcije. I na kraju Papa u filmu je odstupio. Nekoliko godina poslije, Benedikt XVI je odstupio. Hoću reći da me ovaj film proročanski pripremio da prihvatim volju Benedikta XVI da odstupi i dam mu podršku, baš kao što sam je davala i onom Papi u filmu. Mislim da treba ogromna hrabrost i zrelost za takvu odluku i da je onda u konačnici dobro za svih. Nekako je gospodski odstupiti, znati kada treba stati, pa i odustati. Iako nas se odmalena uči, mene moja mama prvu, da budemo uporni. Ipak je božji dar osjetiti kada ta upornost može biti kontraproduktivna i kada treba stati. Pitanje mjere najvažnije je pitanje u životu, zbog njega dolazi do ratova, otimačina, debljanja, prezaduživanja, laganja, megalomanije, umora… a ako je dojučerašnji Papa Benedikt XVI čovjek koji zna mjeru i ima hrabrosti reći: „Ne mogu i ne želim dalje, dovoljno je bilo.“, onda mu se ja divim. I sad nagradno pitanje na kraju: „Je li film bio površan?“. Dođe mi da nazovem tog Morettija i pitam ga kako je to sve znao. Naravno, i čestitala bih mu na divnom, ljudskom filmu.
[youtube Mr8O687r-60]
Kipintač!
Dunja Pavešić
