Ministarstvo kulture i medija potvrdilo je odluku kojom se umijeće izrade riječkih morčića upisuje u Registar kulturnih dobara. Time je jedan od najprepoznatljivijih simbola Kvarnera dobio zasluženu nacionalnu zaštitu, osiguravajući budućnost drevne zlatarske vještine.
Umijeće izrade riječkih morčića, jednog od najpoznatijih simbola identiteta Rijeke i Kvarnera, sredinom siječnja 2026. godine i službeno je proglašeno novim nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Odlukom Ministarstva kulture i medija, ova jedinstvena zlatarska vještina upisana je u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-7966, čime je okrunjen višegodišnji napor da se zaštiti tradicija koja je duboko ukorijenjena u povijest i nasljeđe ovoga kraja. Postupak zaštite pokrenula je nekadašnja Udruga morčići Moretti, a ključnu ulogu u očuvanju vještine imao je Gjon Antoni, jedan od posljednjih tradicionalnih riječkih moretista koji i danas aktivno njeguje ovo umijeće.
Od venecijanskog utjecaja do autohtonog simbola
Iako se njegovi korijeni mogu pratiti i ranije, tradicija izrade morčića u Rijeci pouzdano je potvrđena najmanje od 18. stoljeća. Nastao pod utjecajem venecijanskog motiva moretto, riječki se morčić tijekom 19. stoljeća razvio u potpuno autohtoni oblik nakita, s vlastitom tehnologijom i prepoznatljivom estetikom. Zlatno doba riječkog moretizma bila je druga polovica 19. stoljeća, kada je djelovala i najpoznatija radionica “Gigante & Co”, čiji su osnivači bili Pavle Scarpa i Augustin Gigante. Njihovi su radovi osvajali nagrade na svjetskim izložbama, poput one u Parizu 1879. godine, a popularnost nakita dodatno je porasla kada je carica Marija Ana Savojska, supruga Ferdinanda I., naručila nakit s ovim motivom upravo od riječkih majstora. Time je morčić postao ne samo pučki ukras, već i dio otmjenog nakita koji su nosili pripadnici viših društvenih slojeva.
Tajna izrade u sipinoj kosti i emajlu
Ono što riječkog morčića čini posebnim jest specifična i iznimno zahtjevna tehnika izrade. Tradicionalni postupak uključuje lijevanje u sipinoj kosti i precizno emajliranje, što od majstora zahtijeva iznimnu vještinu i strpljenje. Izrađuju se od zlata, a karakteristična crna boja lica i bijela boja turbana postižu se pečenjem emajla na visokim temperaturama. Luksuzniji primjerci često su bili ukrašavani dragim kamenjem poput rubina i briljanata te jadranskim koraljima. Iako su najčešći oblik naušnice, morčići se izrađuju i kao broševi, prstenje, igle i privjesci. Postoje dva osnovna oblika: Turco, s polukružnim turbanom, te Indiano, čiji turban podsjeća na perjanicu.
Više od nakita: amajlija, legenda i maskota karnevala
Kroz stoljeća, morčić je postao puno više od običnog komada nakita. Smatra se simbolom sreće, optimizma i zaštitnikom od zla, zbog čega su ga nosili gotovo svi. Tradicionalno su ga nosile žene kao znak pripadnosti kvarnerskom kraju, ali i muškarci, ponajviše pomorci i ribari, koji su nosili po jednu naušnicu na desnom uhu kao amajliju koja ih je čuvala na moru. Njegovu simboliku prate i brojne legende. Najpoznatija je ona o pobjedi nad Turcima na Grobničkom polju u 16. stoljeću, kada su nakon bitke na polju ostali samo bijeli turbani poraženih vojnika. Druga priča govori o talijanskoj kontesi koja je svojoj sluškinji darovala slobodu te u znak sjećanja dala izraditi nakit s njezinim likom. Danas je morčić najprodavaniji suvenir Rijeke i simbol njezine multikulturalnosti, a od 1991. godine i službena maskota Riječkog karnevala.
Proglašenjem kulturnim dobrom, Republika Hrvatska obvezala se na provođenje mjera zaštite koje uključuju dokumentiranje vještine, poticanje prijenosa znanja na nove generacije zlatara te promociju ovog umijeća kao neizostavnog dijela nacionalne baštine. Time je osigurano da će priča o riječkom morčiću, simbolu sreće i lokalnog identiteta, nastaviti živjeti i u budućnosti.
