Nogometaši Rijeke ostvarili su povijesni uspjeh plasiravši se u osminu finala Konferencijske lige. Nakon šokantnog zaostatka na poluvremenu, momčad s Kvarnera je u nastavku furioznom igrom deklasirala ciparsku Omoniju s 3:1 i s ukupnih 4:1 prošla dalje.
Šok na otvaranju i utakmica visokih tenzija
Iako se termin “povijesna utakmica” često koristi, dvoboj na Rujevici uistinu je to bio. Ulog je bio ogroman, a dodatnu težinu dala je i odsutnost glavnog trenera Victora Sáncheza, koji je zbog zdravstvenih problema završio u bolnici. Ciprani su na Kvarner stigli s jasnim planom da što prije anuliraju Rijekinu prednost od 1:0 iz prve utakmice. U tome su i uspjeli već u 13. minuti, kada je Muamer Tanković iskoristio smušenost domaće obrane i matirao Zlomislića za vodstvo Omonije. Gol je unio nemir u redove Rijeke, koja je u prvom poluvremenu djelovala neprepoznatljivo i bezidejno, a dodatni udarac bila je i rana ozljeda Teofila Barišića.
Preokret u režiji maestra Fruka
Ono što je pomoćni trener Ramiro Muñoz rekao igračima na poluvremenu, očito je urodilo plodom. Na teren je u nastavku istrčala potpuno drugačija Rijeka, odlučna i gladna preokreta. Orkestrom je dirigirao Toni Fruk, koji je nakon samozatajnog prvog dijela preuzeo odgovornost. Već u 52. minuti, sjajnim i preciznim udarcem s ruba kaznenog prostora poravnao je rezultat i zapalio Rujevicu. Samo petnaest minuta kasnije, Fruk se ponovno našao na pravom mjestu nakon odbijene lopte i iz blizine pospremio loptu u mrežu za potpuni delirij na tribinama i preokret Rijeke.
Točku na i velike pobjede stavio je Daniel Adu-Adjei u 79. minuti. Iskoristio je veliku pogrešku gostujućeg vratara Uzoha, koji je nepotrebno istrčao, te s dvadesetak metara majstorski pogodio praznu mrežu za konačnih 3:1.
Ovom pobjedom, izborenom srcem i karakterom, Rijeka je prekinula čekanje na europsko proljeće dugo više od četiri desetljeća. Bila je to večer za pamćenje, pobjeda za navijače i odsutnog trenera, a slavlje na Kvarneru potrajat će dugo u noć.
