Prof. dr. sc. Josip Španjol, predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Rijeka i ugledni transplantacijski kirurg, preuzeo je novu, ključnu ulogu. Kao novoizabrani dekan Medicinskog fakulteta, najavljuje modernizaciju nastave i rješavanje gorućeg problema nedostatka prostora.
Profesor dr. sc. Josip Španjol ime je koje se u hrvatskoj medicini veže uz vrhunsku kirurgiju i pomicanje granica mogućeg. Predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Rijeka od 2014. godine, subspecijalist urološke onkologije i transplantacije bubrega, u javnosti je ostao zapažen po nizu složenih zahvata, od kojih se posebno ističe onaj kada je s timom presadio bubreg djeteta starog svega deset dana 52-godišnjem muškarcu. Iako je operacija izvedena besprijekorno, Španjol skromno ističe kako to nije bio prvi takav zahvat u Rijeci, već treći, nastavljajući tradiciju koja traje više od pola stoljeća.
Sada je pred njim novi izazov. Nakon što je od veljače 2026. obnašao funkciju vršitelja dužnosti dekana, Fakultetsko vijeće imenovalo ga je novim dekanom Medicinskog fakulteta u Rijeci. Njegov trogodišnji mandat, koji počinje u listopadu, dolazi u trenutku kada se fakultet suočava sa značajnim izazovima, ali i velikim prilikama.
Od operacijske dvorane do dekanata
Španjolov put do čelnog mjesta jedne od najvažnijih visokoškolskih ustanova u regiji logičan je slijed njegove karijere koja uspješno spaja kliničku praksu, znanstveni rad i akademsko djelovanje. Diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Rijeci, gdje je danas i profesor te pročelnik Katedre za urologiju. Njegova doktorska disertacija bavila se koštanim morfogenetskim proteinima u patogenezi karcinoma prostate, što je samo jedno od područja njegova znanstvenog interesa koji obuhvaća molekularnu biologiju tumora i transplantaciju bubrega.
Kao predstojnik Klinike za urologiju, koja pokriva područje s oko 600.000 stanovnika, vodi tim od 18 kirurga koji godišnje obave oko 3000 operacija. Ipak, uz transplantacije koje privlače najviše pažnje, Španjol ističe da postoje i puno kompliciraniji zahvati. “Kada zbog karcinoma morate izvaditi mokraćni mjehur i onda od tankog crijeva napravite novi – ti zahvati traju minimalno četiri sata i puno su zahtjevniji”, objasnio je u jednom razgovoru. Njegova predanost pacijentima prepoznata je i nagradom “Zeleni karton” koju mu je 2012. dodijelila Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata.
Budućnost medicine u Rijeci
Kao novi dekan, Španjol kao ključni problem ističe nedostatak prostora. Fakultet djeluje u stoljetnoj zgradi koja nije projektirana za potrebe modernog znanstveno-istraživačkog centra. “Krucijalni problem je nedostatak prostora i odgovarajuće infrastrukture”, naglašava, otkrivajući viziju koja uključuje izgradnju multifunkcijske dvorane, ali i preseljenje kompletnog fakulteta u novu, suvremenu zgradu na području Sveučilišnog kampusa.
Jedan od glavnih ciljeva mu je osuvremenjivanje kliničke nastave uvođenjem mentorskog sustava “jedan nastavnik – jedan student”, s čime se u Rijeci započelo prije šest godina. Planira uvesti i praktični dio ispita za kliničke predmete kako bi se preciznije pratila uspješnost edukacije. Otvoren je za suradnju sa studentima, poručujući kako se strateški projekti ne mogu ostvariti bez njihovog aktivnog sudjelovanja.
Pola stoljeća tradicije i pomicanja granica
Riječka transplantacijska medicina ima dugu povijest. Španjol s ponosom ističe kako su temelje postavili liječnici predvođeni profesorom Vinkom Franciskovićem, koji su još krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća tehniku presađivanja bubrega učili na svinjama u objektu koji je nekoć bio štala. Prva transplantacija bubrega sa živog donora u Hrvatskoj obavljena je u Rijeci 1971. godine, kada je majka dala bubreg sinu.
To znanje prenosilo se s generacije na generaciju, omogućivši riječkim kirurzima da se danas ne libe ni najzahtjevnijih zahvata, poput presađivanja bubrega beba, razdvajanja potkovičastih bubrega ili operacija bez transfuzije krvi za Jehovine svjedoke. U kirurgiji, tvrdi Španjol, najvažnija je predanost bolesniku i timski rad. “Najgori su umišljeni kirurzi, oni koji misle da su najbolji. Vrstan kirurg mora znati kada treba stati i pozvati nekoga tko će bolje riješiti problem”, kaže, citirajući slavnog profesora Mayoa: “Želim da me operira liječnik koji zna kako izaći iz trbuha, a ne onaj koji zna samo ući”.
S više od 130 objavljenih znanstvenih radova, članstvom u Akademiji medicinskih znanosti Hrvatske i brojnim stručnim društvima, profesor Španjol utjelovljuje ideal modernog liječnika – vrhunskog kliničara, plodnog znanstvenika i predanog pedagoga. Pred njim je sada zadaća da svoje iskustvo i viziju prenese na nove generacije studenata, osiguravajući da riječka medicina i u budućnosti ostane sinonim za izvrsnost.
