Možemo li se odreći satova i vremena općenito?

11

U suvremenom životu vjerojatno ne možemo zamisliti život bez sata. Uvijek negdje žurimo, satovi nam determiniraju dan, a svaka minuta je dragocjena. Je li moguće u potpunosti eliminirati satove iz naših života?

Sat je na neki način ulje koje omogućava suvremenom društvu da živi, otkucava – na koji način biste inače mogli pratiti koordinaciju prijevoza? Financijske transakcije isto tako ovise o vremenu. Pojedinačno smo i dalje ovisni o satovima: bez satova bismo zakasnili na dogovor, sastanak, ne bismo se probudili na posao ili napravili aktivnosti koje su zadane u određenom roku. Takav vremenski pritisak nas tjera u užurbani način života, stres i dovodi do lošeg izbora hrane koja za posljedicu ima zdravstvene probleme. Dan nam prođe bez svjesnosti trenutka.

Otok Sommaroy razmatrao je opciju o ukidanju vremena s namjerom da postane prvo mjesto na svijetu bez vremena. To zvuči pomalo nestvarno, zar ne? Samo morate ostaviti sat iza sebe i raditi što želite.  Međutim, prijedlog se nije realizirao. Pitanje koje ovdje postavljamo je: možemo li se zaista odreći satova? Razmislite kako vrijeme brzo prolazi kada se zabavljate. Naprosto gubite trag vremena i sebe, a suprotno tome, zamislite kako sporo prolazi na dosadnom sastanku i koliko ste tada svjesni sebe.

Perspektiva svijesti kaže da ne. Jednostavno ne možemo izgubiti svoju unutarnju svijest o vremenu jer je ona povezana s osjećajem sebstva. Marc Wittmann, psiholog s Instituta za granična područja psihologije i mentalnog zdravlja u Freiburgu objašnjava: „Naš osjećaj tijela također je osnova osjećaja prolaska vremena. Vrijeme i naše ja moduliraju se zajedno.“ Ljudsko tijelo slijedi tzv. cirkadijanski ritam – 24-satni ciklus koji prate unutarnji molekularni satovi. Naše stanice u tijelu posjeduju svoj mali autonomni sat. Naprosto nije moguće imati svjesno iskustvo bez vremena.

sun-clock

Vrijeme nam je važno i u društvenim te mentalnim konstrukcijama. Za nas kao ljudska bića važno je razumjeti uzročnost. Zaključak je da se ne možemo odreći koncepta prolaska vremena, ali možemo smanjiti opsjednutost vremenom što je zapravo ljudska konstrukcija. Govorimo dakako o satu i satnom vremenu. Mjerenje vremena, kao što je to svima poznato, započelo je u Sumeru gdje su njegovi stanovnici, Sumerani, vrijeme podijelili u 12 jedinica. Navedeno su razvili Egipćani s inovacijom obeliska te podijelili dan u 12 jedinica s korištenjem izlaska i zalaska sunca, a u svrhu poljoprivrednog kalendara. Daljnji tok bilježimo brojčanicima za sunce, klatnom i mehaničkim satovima. Činjenice kažu kako su do 17. stoljeća satovi mogli zadržati vrijeme na 10 minuta. Početkom 19. stoljeća s izgradnjom željeznica, ljudska bića počela su promišljati o uređivanju vremena na međunarodnoj razini. Na taj način nastale su vremenske zone. Sustav 24-satne zone usustavljen je 1884. godine, a dan danas služi kao referenca za svijet i poznajemo ga kao GMT. U međuvremenu dolazi do kvarcnih satova, atomskih satova, digitalnih satova.

 

U prošlosti je vrijeme bilo usmjereno na zadatke, no s industrijskom revolucijom poslodavci su trebali drugi način za sinkronizaciju tvorničkih radnika, dolaska sirovina i optimizaciju proizvodnje. Tada se promijenio i odnos prema satu. Ljudi su tada počeli biti podvrgnuti „tiraniji sata“.

Naša tijela prisiljena su da se pridržavaju apstraktnog pojma vremena koji zanemaruje prirodne ritmove. Primjerice, danas radnici zbog smjena mogu patiti od niza mentalnih i tjelesnih zdravstvenih problema. To je jedna od posljedica nepridržavanja ritmičkog prirodnog ciklusa spavanja. I pomicanje sata na ljetno računanje vremena jednako tako kvari naše unutarnje satove. Posljedice su mnoge. Od manjka sna, loših performansi u učenju, smanjenja očekivanog trajanja života i kognicije. Znanstvenik David Gange kaže: „To je u biti jedini oblik vremena koji nije ukorijenjen u stvarima koje se događaju u svijetu oko nas. Omogućuje nam da budemo nepažljivi na taj svijet tako što smo usredotočeni isključivo na tehnologije i pravilnosti vezane za radno mjesto te nas veže za model kapitalističke ekonomije rasta, proslave rada, a ne dobrobiti.“ Zanimljivost je i da je navedeni znanstvenik tijekom života na brodu po Sjevernom Atlantiku u potpunosti odbacio sat, a javnosti je otkrio kako se njegovo tijelo prilagodilo prirodnim obrascima. Objasnio je kako kada se vratio u svakodnevni život, taj osjećaj da je dio nečega većeg, polako je nestajao.

Union-Station-Amin-Buskan

Normalne ritmove tijela možete osjetiti ako dajete sebi dozvolu za rad tijela bez ograničenja – prirodno buđenje, šetnja dok se ne umorite. Bez satova, vrijednost vremena vidjela bi se drugačijim očima i rezultiralo dobrobiti i vremenom za brigu o sebi, društvenim odnosima i planetu.

Izvor: BBC

Komentari