Dva desetljeća stara ideja o Muzeju hrvatskog iseljeništva u Rijeci nije uhvatila korijena! Hoće li pokretanje međunarodne peticije ipak nešto promijeniti?

98

Društveno angažirana prof. Tuga Tarle, profesionalni diplomatkinja u mirovini, promotorica hrvatske kulture na tri kontinenta, u Čileu, Španjolskoj, Australiji, Slovačkoj, publicistkinja i književnica, još od 2002. godine zagovara osnivanje Muzeja hrvatskog iseljeništva u Rijeci.

Svoj je prijedlog 2002. pismeno predstavila riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu i naišla na svesrdno odobravanje. Otada korespondencija između prof. Tarle i prvoga čovjeka Rijeke traje s većim ili manjim prekidima. U odgovoru na pismo prof. Tarle iz 2015. godine Obersnel je, potaknut razmišljanjem koje mu je prof. Tarle iznijela, odlučio za Europsku prijestolnicu kulture 2020., u drugoj fazi natjecanja za ovu prestižnu titulu, istaknuti pojam migracije, stavljajući upravo tu problematiku u srž koncepta i programa riječke kandidature…

Fiume – Hotel Migranti
Fiume – Hotel Emigranti sagrađen je u Rijeci 1905., za potrebe tranzita iseljenika iz srednje i istočne Europe na putu za Ameriku
Foto/Facebook

Godina 2020. je pred vratima, Rijeka je iduće godine Europska prijestolnica kulture, no ipak bez Muzeja hrvatskog iseljeništva. Gradonačelnik Obersnel više ne pokazuje oduševljenje za prijedlog prof. Tarle, priča je posve zamrla… ili možda ipak nije, jer prof. Tarle, nakon posljednje ovoljetne prepiske, upućuje javni poziv na potpisivanje peticije za Muzej hrvatskog iseljeništva u Rijeci od ponoći 31. kolovoza na poveznici https://www.citizengo.org/hr/signit/173155/view

Tekst peticije upućen je na mnoge adrese, stigao je i na e-mail adresu redakcije Teklića.

GRAD RIJEKAGospodin Vojko Obersnel, gradonačelnik Zagreb, 19. kolovoza 2019.OTVORENO PISMO GRADONAČELNIKU GRADA…

Objavljuje Tuga TarlePonedjeljak, 19. kolovoza 2019.

“Poštovani gospodine Obersnel,

od 2002. godine kad sam Vam uputila svoje prvo pismo s prijedlogom o osnivanju Muzeja hrvatskog iseljeništva (ili Hrvatski iseljenički muzej) pod radnim naslovom SIGMa u Rijeci pa sve do danas, od muzeja nigdje nikakva traga. Uzalud Vaše pohvale mojoj inicijativi i obećanja da će ovaj projekt koji ste ocijenili vrijednim i korisnim za Rijeku ikada zaživjeti. Kako se čini, to se neće dogoditi dokle god ste Vi na funkciji gradonačelnika.
U Vašem posljednjem pismu koje ste mi uputili 23. studenoga 2015. godine ističete da je Grad Rijeka “potaknut istim razmišljanjem koje sam iznijela u svome pismu Vama od 15. listopada 2015. godine, odlučio za Europsku prijestolnicu kulture 2020. u drugoj fazi natjecanja istaknuti pojam ‘migracije’ stavljajući upravo tu problematiku u srž koncepta i programa riječke kandidature”, te da će se “upravo stoga, prijedlogu osnivanja muzeja/centra ili slične organizacije koja bi se bavila iseljeništvom i migracijama posvetiti puna pažnja”, te će se “do 2020. godine pronaći fizički i programski prostor za ove teme”.

Lijepo rečeno, ali netočno i neistinito. U međuvremenu grad Rijeka ulaže u obnavljanje skeleta od željeza koji je ostao od famoznog broda “Galeb” koji bi navodno mogao postati “simbol svjetske Hrvatske”!, te obnavlja dva muzejska prostora (Muzej Grada Rijeke i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti), a na pragu 2020. nema ni traga Muzeju hrvatskog iseljeništva.
Gospodine Obersnel, otvorite karte i recite koji to čimbenici u gradu kojim upravljate punih 20 godina uporno ignoriraju zamisao koja bi Rijeku smjestila na svjetsku kulturnu pozornicu i doista joj otvorila globalni prostor s obzirom na nepreglednu vojsku hrvatskih iseljenika i njihove potomke i prijatelje koji bi posjećivali jedan takav centra za izučavanje svjetskih migracija i muzej hrvatskog iseljeništva? Koji to čimbenici sustavno opstruiraju namisao i plan koji ste, kako je vidljivo i iz Vaših odgovora na moja pisma, navodno stavili u srž koncepta kulturnog razvoja Vašega grada?
Nijedan drugi grad u Hrvatskoj nema takve mogućnosti i prednosti, argumente i memoriju, poziciju i atraktivnost za jedan projekt ove vrste kao Rijeka, o čemu sam Vas opširno izvijestila u svome elaboratu pred punih 16 godina. U međuvremenu je u Bremenhavenu izgrađen upravo takav muzejski centar te je postao jednim od najatraktivnijih, najposjećenijih i najboljih europskih muzeja.
I ne umanjujući značaj obnove drugih muzeja u Rijeci, tvrdim da nijedan drugi muzej svojim sadržajima i artefaktima, misijom i vizijom ne može bolje odgovoriti potrebama i interesu suvremenog čovjeka osuđenoga na život selilaštva kojega je kapitalistička globalna mašina otjerala iz doma i pretvorila u nomada. A što se tiče sintagme “svjetska Hrvatska”, nju više od svega drugoga simbolizira upravo Muzej Hrvatskog iseljeništva, a ne nekakav brod bjelosvjetskog hohštaplera koji je jezdio na račun svoga naroda debelim morima. Upravo je hrvatsko iseljeništvo svojom rasutošću svijetom i sudjelovanjem u izgradnji i razvoju useljeničkih zemalja pridonosilo ugledu i prepoznatljivosti svoje stare domovine.
Iskreno žalim što ste propustili jedinstvenu priliku za Rijeku i Hrvatsku, ali i za mnogobrojno hrvatsko iseljeništvo koje ima pravo na simbolički “zajednički krov” pod kojim bi se čuvala, izučavala i predstavljala svijetu i domovini bogata kulturna baština kojom je hrvatski čovjek pridonio svekolikoj riznici čovječanstva“,
napisala je prof. Tarle u posljednjem obraćanju gradonačelniku Obersnelu.

Ubrzo je stigao odgovor riječkog gradonačelnika.

Vjerovali ili ne, stigao je brzinski odgovor g. gradonačelnika Rijeke pa ga ovdje dostavljam na uvid!Poštovani u…

Objavljuje Tuga TarleUtorak, 20. kolovoza 2019.

Poštovana gospođo Tarle,
još jednom koristim priliku Vašu ideju vezanu uz osnivanje Muzeja hrvatskog iseljeništva ocijeniti zanimljivom i vrijednom pažnje. Ne znam samo zašto ste je suprotstavili obnovi Muzeja Grada Rijeke, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i broda Galeb.

Također, ne znam ni zašto mi šaljete otvoreno pismo osim što mi je jasno da na taj način želite javno izraziti svoj stav o obnovama navedenih objekata u Rijeci. I primjećujem u posljednje vrijeme: koliko ljudi – toliko stavova. Uostalom, Hrvatski muzej iseljeništva s centrom za izučavanje migracija mora biti nacionalni projekt pa bi bilo primjerenije da ste slično otvoreno pismo uputili Vladi RH i nadležnim ministarstvima.

Kulturni program kojim Rijeka kao prvi hrvatski grad nosi titulu Europske prijestolnice kulture, predstavlja Hrvatsku i Rijeku te istovremeno u središte pažnje postavlja aktualna europska kulturno-društvena pitanja. Tri su teme stoga odabrane kao simboli ispreplitanja naše zemlje, našeg grada i suvremene Europe: voda, rad i migracije. Dakle, kao što sam Vam ranije napisao, Rijeka je temu migracija predstavila kao jednu od središnjih odrednica kandidature za EPK, a od dobivanja titule u protekle se tri godine intenzivno radi na pripremi programa za 2020. kojim će ta tema dobiti i svoju konkretizaciju u fizičkom i programskom prostoru. Upravo taj i takav program prepoznao je panel europskih stručnjaka i odabrao Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture za 2020. godinu u konkurenciji s ostalim hrvatskim gradovima.

Da skratim, sve što sam Vam napisao prije nekoliko godina, u međuvremenu se realiziralo i realizira. Ne osnivamo ustanovu Muzej hrvatskog iseljeništva s centrom za izučavanje svjetskih migracija i nikada nisam ni rekao da ćemo to učiniti, ali se iseljeništvom, i doseljeništvom, bavimo u kulturnom programu za 2020. kroz više aspekata i na više načina.

Moguće da Vam je to do sada nepoznato, pa dopustite da Vas informiram – stalni postav Muzeja Grada Rijeke u svojem će novom prostoru cijelu jednu veliku sobu posvetiti upravo iseljeništvu. I na taj način ova će tema u Rijeci dobiti svoje stalno fizičko mjesto, živo i nakon 2020.

Zahvaljujući svojoj povijesti, Rijeka vrlo dobro zna da su migracije sastavni dio ljudskih života. Zato u kulturnom programu za 2020. i govorimo o migracijama i migrantima, nudimo pogled na ljudske živote iseljenika i doseljenika koji jesu bogatstvo zemalja i gradova u koje doseljavaju, ali i reprezenti svojih matičnih kultura iz kojih su potekli.

Već dvije godine za redom, ususret 2020. u Rijeci obilježavamo Svjetski dan migranata – koncertima, izložbama, tribinama i predavanjima – dovodeći ovu temu u područje interesa publike i pripremajući se za 2020. Jednako tako, razvijamo festival Porto Etno u Rijeci koji kroz glazbu i gastronomiju govori o istoj ovoj temi. A tijekom 2020. moći ćete prisustvovati nizu programa koji će se na različite načine baviti migracijama.
Što se tiče sintagme „svjetska Hrvatska“ za razliku od Vas, ja smatram da Hrvatsku svjetskom čini puno više tema od samo teme hrvatskog iseljeništva iako je i ta tema svakako bitna. Uskoro će biti predstavljen cjelokupni program kojim će Rijeka nositi titulu Europske prijestolnice kulture pa ćete imati prilike vidjeti da se u njemu nalaze svjetski relevantni projekti hrvatskih autora i umjetnika, a jednako tako, ovom titulom Rijeka i Hrvatska postaju svjetski relevantna mjesta u kojima će boraviti i svoje programe realizirati europski i svjetski poznati umjetnici.

Moram naglasiti da sam razočaran vašim stavom o Galebu za koji se ne libite upotrijebiti neprimjerene riječi pišući o brodu koji je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo zaštićenim kulturnim dobrom.

Dopustite stoga da Vas informiram da Rijeka ne obnavlja brod nikakvog bjelosvjetskog hohštaplera, nego brod koji je do sada, još ovako neobnovljen i ruzinav, pobudio izrazito velik interes stranih medija i upite stranih turista o mogućnosti posjeta, a studija izvedivosti pokazuje nam da će se nakon obnove taj interes višestruko uvećati. Na brodu će se multimedijalni i interaktivan stalni postav sastojati od četiri osnovne tematske cjeline: povijest broda RAMB III / Kiebitz / Galeb od 1938. do1990. godine (uz poveznice s poviješću grada Rijeke u istom razdoblju); uloga Josipa Broza Tita i njegovih putovanja Galebom u razvoju Pokreta nesvrstanih; život na vojnom školskom brodu; prezentacija broda kao tehnološkog dostignuća (strojarnica, kormilarnica).

I za kraj, želim Vas informirati da smo tijekom kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture od niza kulturnih djelatnika dobivali pisma s idejama i projektima koje bi bilo dobro uvrstiti i realizirati u sklopu EPK. Neki od tih prijedloga doista će zaživjeti, neki djelomično, a neki, nažalost neće.

Vaša bogata biografija jasno ukazuje na Vašu posvećenost temi iseljeništva kako na akademskoj tako i na književnoj razini i potpuno razumijem Vaš interes za osnivanjem i izgradnjom Centra za izučavanje svjetskih migracija i muzeja hrvatskog iseljeništva, no mi smo se u kontekstu infrastrukture u području kulture odlučili za obnovu riječke industrijske baštine u kojoj će svoj novi dom naći postojeće riječke ustanove u kulturi – Muzej Grada, MMSU i Gradska knjižnica. A umjesto novog muzeja, radimo Dječju kuću, prvu u Hrvatskoj, namijenjenu razvoju dječje kreativnosti u kojoj će programski participirati sve navedene riječke kulturne ustanove, uz Art kino i Gradsko kazalište lutaka.

I dok se Vama čini da smo propustili jedinstvenu priliku izgraditi „zajednički krov“ hrvatskom iseljeništvu u Rijeci, meni se čini da smo iskoristili jedinstvenu priliku izgraditi prvi hrvatski “krov” za razvoj dječje kreativnosti. Pritom ćemo i iseljeništvu pružiti veliku pažnju u stalnom postavu Muzeja Grada Rijeke u novom prostoru koji za ovaj muzej obnavljamo.

Inače, obnova Palače Šećerane i broda Galeb kao novih prostora Muzeja Grada dio su istog EU projekta za koji su nam odobrena značajna europska financijska sredstva. Isto tako, i nova zgrada Gradske knjižnice i Dječja kuća rade se uz korištenje sredstava EU fondova.
Srdačno Vas pozdravljam i pozivam da posjetite Rijeku tijekom 2020“, uzvratio je Obersnel.

Prof. Tarle pak poručuje kako ovom inicijativom žele pokrenuti uspavanu vlast da prihvati pruženu ruku iseljeništva, i uz potporu i pomoć domovine i dijaspore, u Rijeci podignu spomenik našemu zajedništvu. U peticiji objašnjava zašto je od osobite važnosti da muzej hrvatskog iseljeništva bude smješten u Rijeci.
Kroz riječku luku mnogobrojni iseljenici otisnuli su se u svijet, metafora luke kao kolijevke sigurnosti i sidrišta povratka ima neodoljivu privlačnu snagu, blizu je i osjetljiva granica kulturnih doticaja i ispreplitanja naroda“, objašnjava prof. Tarle istaknuvši kako Rijeka usto ima prostor za prenamjenu u jednom od tamošnjih austrougarskih skladišta. Interakcija kopna i mora idealni je medij za susretište domovinske Hrvatske i njezinog iseljeništva te spomenik iseljeničkome doprinosu domovini i svijetu, ali je i simbolička poveznica s masovnim migracijama globaliziranoga svijeta, dodaje. Peticiju slijedećega sadržaja na engleskom, španjolskom i njemačkom jeziku šalje u svijet…

Mi, Hrvati sa svih pet kontinenata, kao i naše obitelji i rođaci u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odlučili smo pomoći Domovini Hrvatskoj jednim iznimno vrijednim kulturno-znanstvenim, turističkim i gospodarskim projektom pod radnim nazivom Hrvatski iseljenički muzej koji planiramo ostvariti u najvećoj hrvatskoj luci – u Rijeci. Od vas tražimo da ovu dva desetljeća staru inicijativu,uz našu svesrdnu potporu, pretočimo u djelo kao spomenik zajedničkoj borbi za slobodnu, neovisnu i suverenu državu Hrvatsku i mjesto izražavanja, čuvanja i kolektivnog sjećanja na naraštaje Hrvata koji su morali odlaziti u svijet gdje svojim znanjem, talentom i marljivošću desetljećima pridonose razvoju i svekolikoj baštini čovječanstva.

Stoga vas pozivamo da prihvatite projekt Hrvatski iseljenički muzej u Rijeci – koji bezrezervno ističemo kao projekt osobitog nacionalnog značaja, kao temelj za čvršće i učinkovitije povezivanje Hrvata izvan Hrvatske s domovinom Hrvatskom, da sastavite posebno radno tijelo kojem ćemo naš projekt predstaviti – da u to tijelo imenujete po načelu pariteta predstavnike Hrvata izvan Republike Hrvatske i da zajedno razradimo plan aktivnosti, konstrukciju financijskih izvora, prikupljanje građe i ostalih potrebnih poslova i zadataka.

Hrvatski iseljenički muzej u Rijeci temelji se na inicijativi i elaboratu koji je Tuga Tarle 2002. godine predstavila javnosti i gradonačelniku Grada Rijeke Vojku Obersnelu te tadašnjem ministru kulture Boži Biškupiću od kojih je dobila pismenu podršku. Rijeka nije slučajan odabir s obzirom na geo-strateški položaj grada, kulturno nasljeđe, bogato prirodno zaleđe i blizinu otoka, simbolično značenje granice i luke, povijesno iskustvo selilaca i očuvan, a neiskorišten prostor austrougarske baštine (lučka skladišta). Kao takva Rijeka je idealan prostor za susretište Hrvata izvan Hrvatske, domovinskih Hrvata njihove rodbine i stranaca – simboličan zajednički Hrvatski Dom!

Mi niže potpisani spremni smo, sukladno svojim mogućnostima, pomagati u ostvarenju Hrvatskog iseljeničkog muzeja u Rijeci, a od vas očekujemo da preuzmete punu odgovornost za realizaciju ovog projekta od općenacionalnog značaja.“, stoji u tekstu peticije.

Komentari