Predsjednik Mjesnog odbora Nerezine, Marko Visković, u razgovoru za Radio Rijeku opisao je zimski život u tom malom lošinjskom mjestu kao idilu mira i sigurnosti. No, iza slike snažne zajednice koja njeguje dobrosusjedske odnose stoje i izazovi poput nedostatka javnog prijevoza i potrebe za boljom infrastrukturom, a mještani su nedavno pokazali veliko srce u humanitarnoj akciji.
Kada se ugase ljetna svjetla i utihne vreva turista, mnoga mjesta na našoj obali utonu u zimski san. No, u Nerezinama na otoku Lošinju život teče dalje, mirno i sigurno, ispunjen snažnim duhom zajedništva. U razgovoru s voditeljicom Radija Rijeke Ivanom Maletić Crnić, predsjednik Mjesnog odbora Marko Visković opisao je Nerezine jednostavno kao “najljepše mjesto na svijetu”, a kao najveću vrijednost života tamo istaknuo je “taj mir i tu neku lakoću života”.
Mir i sigurnost kao najveća vrijednost
Za Viskovića, oca troje djece, neprocjenjivo je bogatstvo moći pustiti djecu da se bezbrižno igraju na ulici ili trgu, bez stalnog nadzora. Upravo ta sigurnost, koja se u većim gradovima odavno izgubila, čini Nerezine posebnim mjestom za obiteljski život.
Zajednica je, kako kaže, iznimno složna, a dobrosusjedski odnosi nisu samo fraza, već svakodnevica. “Ako ti fali litra mlijeka ili nešto, ideš kod susjeda pitati. Sve je, recimo, kako je to bilo prije”, ističe Visković. Taj duh zajedništva ne osjećaju samo domaći, već i takozvani “vikendaši”, koji se lako uklope u lokalni mentalitet i postaju dio društvenih okupljanja. Zimi se mještani bave raznim djelatnostima, od obrtništva i ugostiteljstva do poljoprivrede i ribarstva, iako se broj onih koji se bave potonjim djelatnostima smanjuje. Dio stanovnika zaposlen je u većim poduzećima u obližnjem Malom Lošinju.
Izazovi s kojima se suočavaju mlade obitelji i stariji
Ipak, život u malom otočkom mjestu nosi i svoje izazove. Iako Nerezine imaju područnu školu do četvrtog razreda i vrtić, problem nastaje za najmlađe. Nedostatak jasličkog programa prisiljava roditelje da djecu mlađu od tri godine svakodnevno voze u Mali Lošinj. “Iako nije daleko, opet stvara malu neku dodatnu glavobolju”, pojašnjava Visković. Situaciju donekle olakšava činjenica da mnogi roditelji rade u Lošinju pa im je to usput, no prijevoz nije organiziran i ovisi isključivo o osobnim aranžmanima.
Upravo je nedostatak organiziranog javnog prijevoza do Malog Lošinja, administrativnog i obrazovnog središta, jedan od najvećih problema s kojima se Nerezinci suočavaju. “Lokalni prijevoz nam baš fali, tako da bi ti stariji ljudi, ljudi koji ne voze, a i ljudi koji rade u Lošinju mogli imati alternativu da ne moraju koristiti svoja vlastita vozila”, naglašava Visković. Starijoj populaciji važna je i dostupnost zdravstvene skrbi. Srećom, u mjestu postoji ljekarna, a tijekom ljetne sezone i liječnička ambulanta, dok je Dom zdravlja smješten u Malom Lošinju.
Veliko srce Nerezinaca: Od ukradenog defibrilatora do nove nade
Da su zajedništvo i briga jednih za druge u Nerezinama na prvom mjestu, najbolje pokazuje humanitarna akcija organizirana tijekom Adventa. U suradnji Mjesnog odbora i Športskog društva “Škarpina”, koje je pokretač društvenog života, već treću godinu zaredom organizira se “Advent u Nerezinama”. Mještani sami izrađuju ukrase i lampice kojima kite trg Studenac, a cijela manifestacija ima humanitarnu notu.
Prethodnih godina prikupljenim sredstvima opremili su pedijatrijsku ordinaciju u Malom Lošinju i donirali novac lokalnoj područnoj školi. Ove godine cilj je bio posebno važan, kupnja automatskog vanjskog defibrilatora. “Postojeći defibrilator koji smo imali je, nažalost, nestao prije nekih godinu i pol. Netko ga je otuđio i mislimo da nam je to zaista potrebno”, rekao je Visković, dodajući kako je uređaj ključan za sigurnost mještana i brojnih gostiju, pogotovo starijih.
Na kraju razgovora, Marko Visković pozvao je sve da posjete Nerezine, mjesto koje, unatoč infrastrukturnim izazovima, čuva ono najvrjednije, duh zajedništva i sigurnosti. A sve Nerezince i Nerezinke, kako se stanovnici ovog šarmantnog mjesta zovu, srdačno je pozdravio, još jednom dokazujući da su ljudi najveće bogatstvo njegova kraja.
