Tete pričalice – One su “Ponos Hrvatske”

52

Pet žena koje obilaze mališane u bolnicama i uljepšavaju im bolesničke dane, u ime svih volontera iz pet hrvatskih gradova, preuzet će godišnju nagradu 24 sata „Ponos Hrvatske“.

Svake noći kad uđemo na njihova vrata svi zaboravimo na bolest i na odjelima zapravo vlada jedna vesela, topla atmosfera. Naravno da ima i teških trenutaka i situacija, a tada se oslanjamo na timski rad“, rekla je riječka Teta pričalica Tamara Milovanović.

U rujnu 2006. godine u Rijeci je osnovana Udruga za promicanje dobrobiti djece “Portić”. Do danas su pokrenuli nekolicinu važnih projekata, a jedan od njih uključuje tete i barbe pričalice, zapravo Pripovjedač/ice priča za laku noć osnovanih 2009. godine. Cilj im je bolesnoj djeci olakšati boravak u bolnicama.

Teta pričalica ima i u ostatku Hrvatske, u Zagrebu, Splitu, Čakovcu i Puli. Predstavnici udruga iz svakog od tih gradova, danas, 25. veljače će u zagrebačkoj City Plazi preuzeti nagradu Ponos Hrvatske.

Kroz udrugu prošlo preko 700 volontera
Osjećaj koji nas obuzme pri svakom čitanju i druženju s djecom je neopisiv. Vidjeti tu dječicu kako nas svake večeri željno dočekaju i vuku za rukav na bolničkim hodnicima svaki put nas nanovo oduševi i ohrabruje da nastavimo u svojoj namjeri da im bar malo olakšamo boravak u tom stranom okruženju, daleko od kuće“, rekla je Tamara Milovanović.

Kada je osnovana, njena udruga je brojala oko 40-tak volontera, a do danas je kroz nju prošlo njih preko 700. Odaziv je velik, dva puta godišnje održavaju se seminari na kojima se prolazi edukacija i potpisuje volonterski ugovor, a može se prijaviti bilo tko tko je zainteresiran za rad s djecom. Radi se o volonterima studentima, profesionalcima, učiteljima, koji izabranim pričama, slikovnicama, igrama i bajkama pomažu bolesnoj dječici da što prije prebrode svoje tegobe i zdravi napuste bolnicu. Svaku večer pred počinak, 365 noći u godini, volonteri sat vremena provode s djecom uz njihove bolničke krevete, što u konačnici dozvoljava i roditeljima, koji danonoćno bdiju nad svojim najmilijima, da predahnu, prošetaju, popiju kavu. Volonteri pokrivaju sve dječje bolničke odjele, gdje se rotiraju, kako bi se izbjeglo preveliko zbližavanje s djecom, što u konačnici nije dobro ni za jedne ni za druge jer su oni zapravo tu samo u ulozi teta i barba pričalica. Simpatije se razvijaju, ali svako veće zbližavanje pokušava se izbjeći. Kada se, prije deset godina odlučila postati volonterka, Tamara je bila student psihologije.

Upravo taj volonterski rad s djecom potakao me je da nastavim u tom smjeru. Za mene se to pokazalo kao pun pogodak i zapravo mogu reći da mi je ta odluka odredila profesionalni put. Danas na cijeli tim gledam kao na jednu veliku obitelj“, kaže Milovanović, koja nekoliko godina radi kao psiholog u Dječjoj bolnici Kantrida na Odjelu hematologije i onkologije, gdje i počela prvi put volontirati.

U odabiru opusa jako pomažu djelatnici gradske knjižnice Rijeka, tj. odjel Stribor, koji su o svemu jako dobro informirani.

Volontiranje je, prije svega, jedan odličan vid upoznavanja sebe. Mnogi koji nam se pridruže ili samo okuse što to znači shvate pozitivan utisak koji tako nešto ostavlja na naš život. Svi bi se u nekom vidu trebali odlučiti na neki vid volontiranja, a za one koji vole djecu ovo je usitinu zahvaljujući način koji ispunjava duh i tijelo, kako djece, tako i nama koji čitamo/volontiramo – poziva Tamara sve zainteresirane da se pridruže.

Izvor: Ponos Hrvatske
http://www.ponoshrvatske.hr/heroji/2019/tete-pricalice-7931/

Komentari