I’m Alive – Nova predstava u produkciji riječkog TRAFIK-a i PLATFORME.HR kao svojevrsni hommage Michaelu Clarku i punk buntovništvu

77
I'm Alive Punk by Ira & John

U produkciji TRAFIK-a i PLATFORME.HR predstava „I’m Alive“ premijerno će biti izvedena u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu 17. listopada u 18 i 21 sati. Nakon toga, predstava dolazi u riječku Filodrammaticu 29., 30. i 31. listopada u 20 sati.

Za koreografiju je zaslužan Žak Valenta kojem je kao inspiracija poslužio britanski umjetnik Michael Clark, a kojeg će u predstavi utjeloviti mladi riječki plesač, performer i umjetnik Toni Flego. Dramaturg je Andrej Mirčev, a scenografkinja Magdalena Pederin. Za kostimografiju zaslužni su Lidija Lovrić Bošnjak i Nikola Barbir. Poznati riječki dvojac Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević pobrinuli su se za glazbu, dok je za svjetlo zaslužan Žak Valenta i Mario Vnučec. U projektu multimedijom su se bavili Ira Tomić i John Kardum, dok su statisti u videu Nina Jelić, Renato Buić, Afrodita Lekaj, Monica Karleuša. 

I’m Alive Punk by Ira & John (4)1633559756470
I’m Alive Punk by Ira & John

O predstavi smo ukratko popričali s koreografom Žakom Valentom.

TRAFIK je do sada uvijek imao različite suradnike i izvođače u projektima ovisno o temi. U predstavi se bavimo jednim od najistaknutijih koreografa britanskog suvremenog plesa 1980.-ih godina – Michaelom Clarkom. On je svjetski poznat koreograf koji je u 1980.-im godinama napravio presedan. Kao klasično trenirani plesač, koji je u tom trenutku bio zaposlen u baletnoj kompaniji u Royal baletu, obrijao glavu i obojao irokezu u zeleno. Nakon toga dobio je otkaz budući da je takav došao na izvedbu Romea i Julije. Nakon otkaza, kao velika baletna zvijezda, osnovao je svoju kompaniju koja se tada zvala The New Puritan. S punk grupom The Fall uspostavio je glazbenu suradnju. Danas još uvijek postoji Michael Clark Company, a s The Fall je Michael Clark nastavio suradnju kroz 1990.-e i 2000.-e. Predstava koju ćemo izvesti portretira osobu i ulogu koreografa. Bavi se pitanjem što je koreograf i što je koreografija. Michael Clark i njegova biografija u predstavi nam služi kao light motiv da govorimo o suvremenom plesnom koreografu. Kroz ovaj projekt propitujemo se kroz Clarka i propitujemo što je punk buntovništvo danas. U kojim oblicima to buntovništvo i nepristajanje na pravila danas postoji? Filozofija da su pravila tu da bi se rušila, da umjetnik propituje i promiče granice, ide izvan onoga što je poznato? Tako je u glazbenom smislu bilo logično da upravo Mrle, s obzirom na njegovu biografiju, radi glazbu. Mrle je bio osnivač Termita pa nakon toga Leta 2, Strukturnih ptica, svirao je u Parafima i naposljetku izašao iz punk scene. Ivanka Mazurkijević u priču je uskočila kao vokalistica s obzirom na to da je jako bitan dio kreativnog dvojca Mr. Lee & IvaneSky. Naravno, mi smo u 2021. godini pa samim time u predstavi ne puštamo punk i ne skačemo kao punkeri, nego dajemo moguću viziju što je današnja inačica na filozofiju koja je stajala iza punka. Toni Flego je na hrvatskoj sceni vanserijska pojava, a prepoznat je na europskoj sceni. Energijom i načinom na koji se kreće podsjeća na Clarka. Ima visoke tehničke mogućnosti, a i izgledom podsjeća na Clarka. Možemo reći da se dogodila mala riječka reinkarnacija.

Kao koreograf i ja sam na neki način povezan s Clarkom. Kao dijete počeo sam se baviti baletom, a u 16.-17. godini krenuo sam izlaziti u Palach i slušati neku drugu vrstu glazbe. Subkultura Palacha i pokret Novog romantizma u 1980.-ima imali su značajnu ulogu u mom životu. Tako se i u predstavi vrti Bowie, Visage i ostala citatna, ikonoklastička glazba iz 1980-ih. To je ujedno moj hommage koreografima i periodu iz kojeg dolazim u plesnu umjetnost kao autor”, kazao nam je Žak Valenta.

O svojoj ulozi u predstavi i onome što možemo očekivati, kazao nam je nešto više Toni Flego: “I’m Alive je za mene kao mladog plesača i performera veliki izazov. To je moja prva velika solo predstava i razlog mog povratka na hrvatsku plesnu scenu te prilika da se pokažem domaćoj publici u nekom novom svjetlu. Što očekivati? Usudio bih se reći da možete očekivati nešto u potpunosti drugačije. Jednu vizualno intrigantnu, avangardnu i pomalo futurističku plesnu predstavu. Vjerujem da će se svidjeti onima koji vole 1980.-e i ekscentričnu modu.”

Na pitanje kako je Toniju Flegu bilo raditi sa Žakom Valentom, odgovorio je: “Suradnja sa Žakom je gotovo uvijek bila i ostala moje veliko zadovoljstvo. Žak Valenta je za mene kao drugi tata. On je razlog da sam tu gdje jesam. Suradnja sa Žakom i TRAFFIC-om započela je još 2014. godine kada sam kao 18-godišnjak potpisao svoj prvi profesionalni angažman. Bilo je to u Weltschmerzu, predstavi koja ima posebno mjesto u mom srcu kao što ga uostalom ima i Žak. Izuzetno ga cijenim, ne samo kao umjetnika i učitelja, već i kao čovjeka. Vratiti se u dvoranu sa Žakom bilo je divno. Pogotovo u našoj Rijeci koja mi je nedostajala svih ovih godina.”

Tonija Flega upitali smo i što mu je bilo najizazovnije u tom procesu i koje emocije, misli mu prolaze glavom tijekom izvođenja “I’m Alive”. Kazao nam je sljedeće: “U ovom kreativnom procesu bilo je izazovno apsolutno sve, ali gotovo sigurno najviše imati kraj sebe tako divne umjetnike koji su dali 110% sebe kako bi sve štimalo. Iako je ovo solo predstava i prvi mi je put da sam u potpunosti sam na pozornici, gdje moram dobro balansirati između plesa i performansa, značaj tako divne umjetničke ekipe koju imam oko sebe, ogromna je.

Prilikom izvođenja predstave kroz glavu mi prolaze emocije nostalgije i sreće. Nostalgija za 1980-ima i svoj onoj zabavi koju su one pružale, a u kojima mene, ne samo u Londonu, već i na ovom svijetu, još nije bilo. Sreća je da te iste 1980.-e mogu proživjeti bar na tren.”

CD_444A39671633076744964

O sadržaju predstave detalje, pozadinsku priču, impresije i uzore ćete najbolje razaznati ako pročitate tekst dramaturga Andreja Mirčeva: “Britanski umjetnik Michael Clark sinonim je za radikalna koreografsku praksu u kojoj se stječu klasični balet, ekscentrična moda Leigha Boweryija i  anarhičan post-punk zvuk benda The Fall.  

Buntovan spram konvencija i hijerarhija, njegovo djelovanje 80tih godina anticipira estetske postupke koji i danas čine okosnicu suvremenog plesa. U prvom redu, riječ je o raskrinkavanju hetero-normativnih rodnih uloga što će rezultirati fluidnim utjelovljenima čije su konstitucije nestabilne i društveno subverzivne. Polazeći od premise da se sintaksa plesnog tijela oblikuje pod utjecajima koji (ne)svjesno bivaju preuzeti od drugih autora-ica (u ovom slučaju Clark), solo „I´m alive“ istražuje procese transformacije i prevođenje koreografskih modela u nove izvedbene konstelacije.

Vizualno intrigantni kostimi i scenografija u spoju sa zvučnom kulisom elektro-punka kreiraju multimedijalni okvir u kojem se tijelo prelama kroz različite plesne stilove i narative, sazdane od biografskih slojeva, fikcije i autopoetičkih opsesija. Kao svojevrsni portret-kroz-drugog, izvedba Tonija Flege, međutim, ne iscrpljuje se u ponavljanju niti oponašanju Clarkovog vokabulara, već ustrajava na izlaganju vlastitih slabosti, eksponirajući tako ekonomske i ideološke uvjete plesa na periferiji EU-a.

Na tragu Trafikovih predstava koje su kružile oko slične pozicije fragilnog subjekta (J.P. Kamov i Ö. von Horvath) suočenog s društvenom dezintegracijom i tranzicijama, u prvom je planu tematiziranje golog preživljavanja. Beskompromisni umjetnički eksperiment i kolaborativni modeli rada u srazu s subjektivizacijskim matricama što ih je iznjedrila riječka novo-valna scena za vrijeme Jugoslavije, konceptualna su trajektorija u kojoj se „I´m alive“ artikulira kao preplitanja plesnih citata i autentične ekspresivne geste.

Drugim riječima, reinterpretacija Clarkovog koreografskog logosa polazište je za refleksiju o istrajnosti ogoljenog tijela na sceni, mogućnostima i granicama njegove pobune: što je naš otpor, protiv čega se bunimo i koji su nam dometi?”

Rezervacije za predstavu mogu se poslati na email adresu: trafikanti1998@gmail.com.

Projekt je podržan od Ministarstva kulture i medija RH, Grada Rijeke, Saveza udruga Molekula Rijeka, Plesni centar K2K Rijeka i PC TALA Zagreb.

Lidija Balog

Komentari