Priča čovjeka koji uspio izbjeći brutalan progon, a vlastita obitelj planirala ga je ubiti zbog homoseksualnosti

38

Somalijski muškarac ispričao je za BBC svoju priču o tome kako je patio u svojoj domovini zbog svoje seksualnosti i detalje oko bijega u Maleziju kako bi izbjegao progon. Njegova priča ističe istinske strahote s kojima se homoseksualci suočavaju u određenim dijelovima svijeta u suvremeno doba. Najstrašnije od svega je to što je pobjegao iz zemlje zbog planova vlastite obitelji da ga ubije.

Godinama se Mohamedova obitelj trudila da ga učini što sličnijim drugim dječacima – čvršćim, „muževnijim“. Čak su ga poslali da se halucinogenim drogama iz njega istjera ženskog duha. Na kraju su odlučili da ga ubiju.

Mohamed je potajno posjećivao svog dečka Ahmeda, a ovo djelo je kažnjivo zatvorskom kaznom, a ponekad i smrću u Somalilandu. Hargeisa je glavni grad samoproglašene države Somaliland koja se odvojila od Somalije prije gotovo 30 godina. Sudovi provode islamski zakon, šerijat, koji homoseksualnost smatra nezakonitom pa LGBT + somalci moraju prikriti svoju seksualnost. Žive u strahu da ne budu izloženi.

Mohamed i Ahmed započeli su svoj uobičajeni romantični susret iza zatvorenih vrata, kad je, na njihovo iznenađenje, Ahmedova sestra neočekivano ušla u sobu. Počela je vikati, probudivši cijelu kuću. Nekoliko minuta Mohamed se sakrio kod kuće svog prijatelja, gdje je primio dobronamjerni telefonski poziv: “Ne vraćajte se kući, pripremaju se da vas ubiju.”

Prvi put kad sam shvatio da postoji nešto zbunjujuće u mojoj seksualnosti, željama, spolovima koji mi se sviđaju i ne sviđaju mi ​​se bilo je kad sam imao četiri ili pet godina”, kaže Mohamed. Kad je bio mlad dijelio je sobu sa starijom braćom i rođacima. Oni bi razgovarali o djevojčicama noću, a zatim bi ga oštro pitali: “Pa koji je tvoj omiljeni dio tijela djevojke?” “Tada sam znao da sam drugačiji”, kaže. Mohamed je gravitirao šminki i ljepoti, radije je provodio vrijeme sa sestrama, a ne s braćom. Često bi isprobavao njihove haljine, a nakon što je uhvaćen treći put, majka je osjetila da ona mora nešto učiniti.

Njegov najstariji brat dobio je pouku da ga poduči određenim odlomcima Kur’ana i njegovog popratnog pisma, sastavljenim od izreka hadisa Poslanika Muhammeda, a.s. Svake noći Mohamed bi bio prisiljen recitirati: “Bog kažnjava muškarce koji sebe čine kao žene. A isto tako i žene koje se čine kao muškarci.”

“Rekao mi je da ljutim Boga. Da me proklinje. Planira da odem u pakao u zagrobni život“, kaže Mohamed. “Imao sam 10 godina, nisam to mogao izdržati. Nekada sam se usred noći budio od znoja vrišteći:” Oh, pomozi mi!” Neko vrijeme Mohamed je pokušao udovoljiti želji svoje obitelji da se ponaša više poput ostalih dječaka. “Ali na kraju dana, ne mogu zaustaviti nešto što mi se sviđa”, kaže Mohamed. “I bio sam mlad. Kad su ljudi mladi, stvari brzo zaboravljaju.”

Kad je Mohamed imao 12 godina, majka ga je poslala u “rehabilitacijski centar”. Instituciju osmišljenu za reformu djece, tinejdžera i mladih za koje se smatra da su odstupili od somalijskih vrijednosti. Ljudi se u tim insitucijama u teškim i nasilničkim uvjetima često drže protiv svoje volje. Prema Mohamedu, u mnogim slučajevima njima upravljaju prevaranti, koji iskrivljavaju islamsko pismo radi financijske dobiti.

Mohamedova obitelj vjerovala je da je njegovo ženstveno ponašanje rezultat posjedovanja zlog duha pa je osoblje tvrdilo da će je istjerati. Nazivali su sebe “spasiocima života”, tvrdeći da spašavaju svoje pacijente iz pakla. “Mislim da je to najgore mjesto koje je ikada postojalo”, kaže Mohamed. Mohamed se svaki dan školovao kako da se ponaša kao tradicionalni čovjek. Učili su ga kako hodati i razgovarati, a prisiljavali su ga da igra nogomet s ostalim pacijentima – nešto što bi uvijek izbjegavao da može. To je bilo popraćeno svakodnevnim čitanjem islamskih tekstova. Četvrtog dana “spasioci života” počeli su seksualno zlostavljati Mohameda. “Nekada su me silovali u ponoć, a ponekad su dolazili i u skupinama“, sjeća se Mohamed. Silovanje je bilo uobičajeno u centru i vršili su ga i pacijenti i osoblje, kaže on.

Svi su bili skučeni u velikoj dvorani s vrećama za spavanje, u starosti od 10 do 30 godina. Nije bilo zaštite. Osoblje je tijekom dana propovijedalo jednu stvar, a noću je radilo potpuno suprotno. “To rade, jer znaju da nikada nikome nećemo reći”, kaže on. Da bi istjerali zlog duha, pacijenti su ponekad dobili biljni lijek zvan harmala, koji izaziva halucinacije i povraćanje uz obećanje duhovnog prosvjetljenja i čišćenja. No, zabilježeno je da količine dane u rehabilitacijskim centrima često daleko prelaze sigurne doze, što ih čini smrtonosnim – posebno za djecu.

“Jedino čega se sjećam je da sam letio na nekom mjestu punom zvijezda… Ne znam što se dogodilo tijekom tih dana. Ne znam jesam li bio silovan. Jednostavno ne znam ništa, “, Mohamed kaže. Posljednji put kada su mu dali hamalu, pojavio se u bolnici. Kaže da je od tada imao bolove u želucu. Nakon puštanja iz centra, Mohamed je većinu tinejdžerskih godina naučio skrivati svoju seksualnu orijentaciju. Ali to se promijenilo kad je sreo Ahmeda na tajnoj grupi za chat putem interneta. Pronašli su utjehu jedno za drugim iza zatvorenih vrata.

Nakon što je Mohamed pobjegao iz Ahmedove kuće i saznao da se njegova obitelj priprema ubiti ga, hitno je planirao pobjeći. Većina zemalja neće odobriti somalijske vize ukoliko ne ispune niz gotovo nemogućih standarda, na primjer, da imaju desetke tisuća dolara na bankovnom računu. Za one koji žive u Somalilandu to je još teže, jer samo Etiopija, Džibuti, Kenija i Južna Afrika priznaju to kao neovisnu državu. Malo je mogućnosti nego potrošiti tisuće dolara na crnom tržištu kupujući krivotvorene putovnice, lažne potvrde o cijepljenju protiv žute groznice i često također vize.

Tako je Mohamed pobjegao. Pomoćnik je u roku od nekoliko dana pribavio potrebne dokumente i dao mu upute da se sastane s osobama ispred zračne luke Hargeisa. Prikupio ih je na dan odlaska – tri dana nakon što je Ahmedova sestra upala i podigla uzbunu – i tada je otišao. To mu je bilo prvi put da leti u avionu. “Bilo je nadrealno. Nisam mogao prestati gledati kroz prozor”, sjeća se.

Njegovo odredište bila je Malezija, jer su turističke vize besplatne po dolasku. Ali život somalijskog azilanta u Maleziji je težak – a i tamo je homoseksualnost nezakonita. Dok većina tražitelja azila živi godinama prikrivena prije nego što je prepoznata kao izbjeglica, Mohamedov je slučaj bio brzo praćen i prihvaćen je u preseljenje. Moglo bi proći još godinu dana prije nego što se to dogodi. U međuvremenu je Mohamedova financijska situacija nesigurna; kako Malezija nije potpisnica Ženevske konvencije, nema se pravo uzdržavati radom. Također postoji bojazan da će ga obitelj pronaći, natjerati ga da se vrati u Hargeise i ubiti ga. Ne može u potpunosti vjerovati ostalim somalijskim izbjeglicama i azilantima u Maleziji. “U meni postoji nada da jednog dana mogu otići negdje drugdje – možda u Europu, možda u Ameriku”, kaže Mohamed. “Do tada se trudim održati niski profil i molim se da me obitelj ne nađe.” Što se dogodilo s Ahmedom, on ne zna. Svi njegovi pokušaji uspostave kontakta su propali.

Izvor: BBC

Komentari