Situacija kakva se ne pamti: prvo je jedan potpredsjednik zatražio da odstupi drugi, koji je to odbio, da bi potom premijer zatražio od obojice da odstupe kako bi Vlada mogla nesmetano raditi. Obojica su odbila, štoviše: jedan od njih, Petrov, začuđen je tim zahtjevom, dok je drugi, Karamarko, krenuo u akciju rušenja premijera kojeg je prije samo par mjeseci upravo on doveo kao kompromisnog kandidata Domoljubne koalicije i Mosta.
Jasno je da će HDZ sve poduzeti kako bi spriječio izglasavanje nepovjerenja svom predsjedniku u Saboru, uključujući navlačenje glasova potrebnih za opoziv Oreškovića i preslagivanje snaga, no pitanje je može li to izvesti, kad se uzme u obzir da su i sa Mostom prilično tanki. Milan Bandić tu je voljan priskočiti, no ni on sam nema dovoljno ruku trenutno, a HSS je najavio izlazak iz koalicije, premda su zasad skloniji opciji preslagivanja od novih izbora.
Opozicija se dotle vrlo malo oglašava, a kad nešto i ima za reći, uglavnom je to zazivanje novih izbora. Za sad im je glavna preokupacija osigurati najmanje 76 ruku na opoziv Tomislava Karamarka.
Inozemni mediji, ali i investitori sa zanimanjem prate razvoj situacije, koja nam po tom pitanju ne ide u prilog – politička nestabilnost uzrokuje gubitak povjerenja investitora, pa samim tim raste cijena kapitala. Pred samo par dana Hrvatska nije uspjela prodati euroobveznice jer je ponuđena kamata jednostavno bila prevelika. Oduži li se kriza predugo, taj negativni trend bi se mogao nastaviti, posebno u svjetlu mogućeg FED-ovog dizanja kamatnih stopa, te kraja jeftinog novca u Europi. Tada bi nam sada ponuđenih 5% kamate moglo izgledati sasvim ok…
