U subotu, 13. kolovoza 21-godišnji Lošinjanin Antonio Bujačić otisnuo se na putovanje kajakom dugo 18,5 nautičkih milja kao dio humanitarne akcije „Veslajmo za one koji ne mogu”.
Podsjetimo, Antonio Bujačić kajakom je svladao udaljenost od lučice sv. Martin na Lošinju do Banove Vile na otoku Rabu za koju je potrebno ukupno 10.730 zaveslaja. Od početka kolovoza skupljali su se zaveslaji od 10 kuna, a sav prihod namijenjen je Udruzi “Ruka u ruci” s Lošinja i Udruzi “Pinokio” na Rabu, koje se bave djecom s poteškoćama u razvoju i invaliditetom. Udruga “Ruka u ruci” iskoristit će donacije za uređenje novo dobivenog prostora na Lošinju kako bi im se olakšao i unaprijedio rad s djecom s poteškoćama u razvoju i invaliditetom. S druge strane, Udruga “Pinokio” iskoristit će donacije tako što će sufinancirati projekt gospodina Dicka Spijkermena. Riječ je o projektu izgradnje dizalice za osobe s invaliditetom
U humanitarnom projektu ni bura ne može ništa!
„Krenuo sam u 4 sata ujutro zajedno sa svojom vjernom pratnjom. Na nagovor predstavnice Udruge krenuli smo sat vremena ranije zbog najavljene snažne bure u rapskom akvatoriju. Bura se pojačala prva dva sata. Išao sam prosječnom brzinom od 3.7 čvora što je po spomenutim vremenskim uvjetima bilo fenomenalno. Sam sebe sam iznenadio. Otprilike pola milje do Trstenika bura je prestala te je na moru ostala samo mrtva mareta do Velog i Malog Lagnja te Dolfina, po kojoj je bilo znatno lakše veslati. No, tada je brzina pala s 3.5 čvora na prosječnu brzinu 2.8 zbog zamora. Valja napomenuti da sam polovinu puta uz buru umjesto za četiri sata, prošao za 3:25 sati. Bura se ponovo pojačala pred ulaz u rapski kanal, no znatno manje od one ujutro. Prosječna brzina tada je bila oko 2.6. Na Banovu Vilu stigao sam u 11 sati, odnosno čak dva sata ranije. Sveukupno sam veslao sedam sati s tri pauze,” govori nam Antonio o ovom poduhvatu.
Na pitanje o čemu je razmišljao prilikom veslanja, kazao nam je: „Ujutro sam počeo misliti o tome da pobjegnem od bure. Ta misao gurala me naprijed unatoč valovima i vjetru. Kroz cijeli put, mislima su mi prolazile slike obitelji, prijatelja, dočeka… Teško je to opisati. Mislite o nečemu, ali zapravo mislite ni o čemu. U jednom trenutku, kod Trstenika, zaboravio sam da uopće veslam. Kada sam stigao na cilj, nisam mogao osvijestiti kako sam brzo prošao cijeli ovaj put. Gledao sam prema Lošinju i nisam mogao vjerovati. Osjećaj zadovoljstva bio je neopisiv. Kada sam izašao iz mora, poljubio sam rapsko tlo.”
Antonia Bujačića nakon uspješno odrađenog poduhvata, na kopnu su dočekala djeca iz Kajaškog kluba Rab ’83’ te predstavnici Udruge Pinokio, brojni gosti i roditelji. „Djeca su stala u špalir i poželjela mi dobrodošlicu. Predivno ih je bilo vidjeti. Na kopnu su me dočekali predstavnici udruge Pinokio, gosti roditelji, a mogle su se kupiti i majice. Druženje smo nastavili na zajedničkom ručku.”
No, humanitarnoj akciji ovdje nije kraj…
I dalje možete donirati Udrugama na njihove račune:
Udruga “Ruka u ruci” (Mali Lošinj) HR 5424070001100056293 i/ili Udruga “Pinokio” (Rab) HR 17240200611005729. Ujedno, možete i kupiti majice s logotipom humanitarne akcije i logotipovima udruga po cijeni od 60 kuna.
„Poštovane čitateljice i čitatelji, budite dio humanitarno – sportskog projekta “Veslajmo za one koji ne mogu” i kupite majicu s logom akcije i logotipovima udruga “Ruke u ruci” ( Mali Lošinj ) i “Pinokio” ( Rab ). Ispišimo zajedno jednu lijepu priču koje ćemo se svi zajedno rado prisjećati. Hvala Vama, ali i svim ljudima, sponzorima, donatorima koji su doprinijeli od srca! Divni ste!”, poručuje Antonio Bujačić i poziva sve ljude dobre volje na uključivanje u ovu humanitarnu akciju.
L.B.
Komentari