Slučaj Ilčić i antiimigracijska retorika: na Zapadu ništa novo

166

Prema riječima čelnika stranke Hrast i novopečenog saborskog zastupnika, Ladislava Ilčića, Hrvatska je trebala na svojim granicama podignuti žicu, baš poput Madarske, čiji je premijer Orban jedini napravio pravu stvar. Razlog? Isti onaj koji navodi upravo taj Orban – milijuni ljudi iz Azije i Afrike žele doci u Europu, a to će Europu iz temelja promijeniti. “Mi ne razmišljamo o tome da će ti ljudi preplaviti Europu i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece. Veoma je dobro imati puno djece, ali osim demografske, postoji i kulturna politika. Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana.”

Treba pritom naglasiti kako je Ilčić ciljao na arapske muslimane, koji imaju drugačiji mentalitet od nas i kako je sigurno da bi moglo biti problema s njihovom socijalizacijom kao i u drugim zapadnim zemljama. Velika je tu razlika u radnim navikama, odnosu na život, idealima, odnosu prema ženama, te bi upravo stoga po njemu svaka zemlja koja brani svoj teritorij i kulturu morala voditi računa o tome. Siguran je i kako će Njemačka inzistirati da preuzmemo dio izbjeglica, naveo kako je upravo Angela Merkel svojedobno rekla da je multikulturalnost mrtva, te da je EU shvatila grešku svoje ranije politike i počela zatvarati granice ekonomskim migrantima.

Nije trebalo dugo čekati na reakcije.

Islamska zajednica poručila je kako izjave o različitosti muslimana i Hrvata ne stoje, Drago Prgomet ocijenio je Ilčićeve izjave opasnima za društvo, naročito u trenucima koje Europa trenutno prolazi, kada se dizanjem tenzija otvara prostor za mržnju prema drugima i drugačijima, Željko Jovanović najavio je svoj izlazak iz Sabora kad god Ilčić u njemu bude govorio, Jadranka Kosor nazvala je sve protuustavnim govorom, izjavu su osudile nevladine udruge, kao i komentatori poput Zorana Pusića, koji s Ilčićem zbog takvih ‘zastrašujućih’ izjava ne bi mogao biti niti u istom tramvaju. Čelnik Domoljubne koalicije Tomislav Karamarko nije želio previše komentirati izjavu koalicijskog partnera dok je ne čuje u cijelosti, mada je ocjenu o muslimanima odmah odbacio.

Prema nekim predstavnicima Islamske zajednice, koji po našim saznanjima neće istupiti javno, do ovog je ‘slučaja’ sada došlo iz političkih interesa skupina koje žele pojedine manjine okriviti za suradnju s onima koji negiraju pravo slobodnog govora. Po toj logici, nimalo slučajno se predstavniku jedne realno marginalne stranke sad dala pozornost.

Izjave su kao neprihvatljivima istaknuli i urednici TV vijesti, novinari po portalima i tiskovinama, od kojih su se neki raspitali i kod Županijskog državnog odvjetništva namjeravaju li poduzeti mjere u smislu kršenja Kaznenog zakona i Ustava. Kažu navedeni, razmotrit će cijelu izjavu.

Tu priči nije kraj.

Stranka Hrast – pokret za uspješnu Hrvatsku i Ladislav Ilčić najavili su u subotu da će pokrenuti tužbe za uvredu protiv nekoliko političara i novinara jer smatraju da su govorom mržnje nanijeli štetu Iličiću prikazavši ga kao rasista, fašista, nacista i ksenofoba pogrešno interpretirajući njegov nastup na N1 televiziji, na kojoj je govorio o izbjeglicama i muslimanima.

Najavljene su tužbe za uvredu i traženje naknade štete od svih koji su govorom mržnje Ilčiću nanijeli štetu, pritom imenom navodeći Zorana Pusića, Željka Jovanovića, Aleksandru Kolarić, Maju Sever i “druge osobe koje su prikazale Ilčića kao rasista, fašista, nacista i ksenofoba.” Ističući kako je tijekom svojeg djelovanja u civilnom društvu odlično suradivao s Islamskom zajednicom u Hrvatskoj, Ilčić drži odnos IZ i hrvatskog društva toliko dobrim da može biti pozitivan primjer za ostale države, a sve osude temeljene na dijelovima izjave izvađenim iz konteksta i medijskim linčem.

Očito je da će se trakavica nastaviti, stoga izvucimo zasad tek par crtica:

– Začudo, nitko se nije pozvao na izreku, koja se često (i pogrešno) pripisuje Voltaireu: “Ne slažem se s tobom, ali borit ću se do smrti na tvoje pravo da kažeš svoje mišljenje.” Naime, mnogi su poželjeli odmah ušutkati Ilčića, a on je pak odmah sve komentatore najavio tužiti. Nimalo ohrabrujuće za ljude željne života u demokraciji. Posebno je opasno željeti trpati u zatvor i kažnjavati nekog za izgovoreno, umjestoda se krene u raspravu kontrargumentima. To je politika koja se brzo može obiti o glavu. Nije li bolje da svatko kaže što mu je na umu, pa da odmah znamo s kim imamo posla i želimo li ikakvog posla uopće imati, nego da taj netko šuti, pa saznamo kad je već kasno?

– Ako promotrimo sporne izjave i odvojimo sporne dijelove o muslimanima, demografi će potvrditi kako uistinu bilježimo pojačanu migraciju iz Afrike i Azije prema Europi, koja se sada mjeri u desetinama i stotinama tisuća, a uskoro bi mogli biti u pitanju milijuni. Međutim, izostaje neka kvalitetna rasprava o tome u europskim krugovima, a zidovi i ograde su upitna rješenja dugoročno. U pitanju je situacija o kojoj treba razmišljati dugoročno, nekoliko generacija unaprijed (jer kao što vidimo i u slučajevima gdje je integracija zakazala, problematične su 2., 3. generacija…), pritom ne šireći strah o nekakvoj invaziji na kršćansku Europu koja se mora brže-bolje zatvoriti. Strah ne doprinosi ničemu.

– Izjave poput ove Ilčićeve nalazimo i drugdje, čak i u puno drastičnijim oblicima: Slovačka je otvoreno odbila primati izbjeglice nekršćane, poljski zastupnik u Europskom parlamentu Korwin-Mikke u jednoj ih je raspravi nazvao ljudskim smećem koje ne želi raditi (nimalo slučajno isti je ulovljen kako pozdravlja nacističkim pozdravom), više političara iz zemalja tzv. Višegradske skupine, ali i desničari iz Zapadne Europe, čije stranke bilježe rast popularnosti, izražavaju se derogativnim riječima o populaciji koja dolazi s Bliskog Istoka, Azije i Afrike. Oni koji iole prate inozemnu politiku mogli su primjetiti zastupljenost grupacija koje se zalažu protiv imigracije, za jačanje ‘tradicionalnih’ vrijednosti, anti-LGBT stavove, priželjkuju etnički čistije države, imaju potrebu potezati i pitanje rase ili sukoba civilizacija, uništavanju kršćanskih korijena Europe (pri čemu idu sve do Francuske revolucije, koja je prema njima započela sve to), boriti protiv uvođenja građanskog odgoja itd. Oni koji se žele suprotstaviti takvoj politici moraju to raditi argumentima, a ne napuštanjem prostorija ili ušutkivanjem. Dosta teza koju zastupaju konzervativni, u neku ruku retrogradni političari već su više puta demantirane, samo to treba više puta ponavljati.

– Možda najžešća anti-muslimanska rasprava odvija se trenutno u Americi, gdje se pojedini kandidati za nominaciju američke republikanske stranke naprosto natječu tko će izvaliti najveću bljuvotinu. Naravno, nisu pošteđeni ni Meksikanci, koje bi neki rado deportirali u milijunskim brojkama, mada statistika pokazuje kako se njihov broj smanjuje i kako bi zid na granici s Meksikom SAD mogao početi pojačavati kako bi zadržao ljude koji često služe za slabije plaćene poslove. U raspravi tj često degutantnim izjavama prednjači Donald Trump, koji je nedavno išao tako daleko da je ustvrdio kako su američki muslimani rušenje ‘Blizanaca’ slavili na krovovima kuća jer im je javljeno za napad?! Donedavno je uglavnom u opticaju bila nebulozna teorija kako je zapravo sve židovska urota i kako je Židovima javljeno da ne dolaze u taj dio New Yorka. Očito autori nebuloznih teorija slažu iste ovisno o potrebi. Istovremeno, naoružani pripadnici organizacija koje navodno štite bijelce izlaze na ulice s teškim naoružanjem, okružuju džamije i provociraju moguće sukobe. Govorimo o Americi gdje je samo ove godine bilo preko 350 masovnih pucnjava, dakle prosječno više od jedne dnevno, te je u usporedbi s time, strah od nekakvih izbjeglica povezanih s terorizmom posve bezrazložan. No, pojedini političari svejedno koriste priliku…

Zaključak?

U usporedbi s tom retorikom vidimo da je ovo u Hrvatskoj prava kamilica i daleko od pravog govora mržnje, što možda otvara priliku da se u Hrvatskoj pokrene kvalitetna rasprava, tim više što je Islamska zajednica izvrsno integrirana. Nažalost, kako vidimo da EU nije našla shodno otvorit raspravu o migracijama i integraciji i uvažavanju različitosti (integracija je ipak dvosmjerni proces!), teško je očekivati da ćemo to moći ni mi, iako bi imali tada nešto i za ponuditi drugima te poslužili kao primjer.

Komentari