Nižu se mjeseci humanitarnog kalendara “Riječki dečki” – Zadnje sate srpnja ispratili smo u dobrom društvu Ronija Brmalja

714

Roni Brmalj, mnogim Riječanima dobro poznato lice, teško staje pred objektiv fotoaparata. Razumljivo, profesionalnom fotoreporteru, koji iza sebe ima više od 20 godina fotografskog staža u Novom listu, prirodno je fotografirati, stati pred objektiv već je teža priča.

Ipak, za plemenitu stvar vrijedi prelomiti i okušati se u ulozi fotomodela. Roni je to rado učinio za ovogodišnji 23. Humanitarni kalendar „Riječki dečki“ i svojim sudjelovanjem postao dio ekipe 12 veličanstvenih koji kroz mjesece predstavljaju svoje tattoo priče. Roni je naš dečko mjeseca srpnja.

Bilo mi je drago, ipak je riječ o humanitarnoj akciji. Zato sam i pristao, inače, ne bih. Ovo mi je prvo takvo snimanje, ali ne i prvo sudjelovanje u humanitarnim akcijama. Uvijek se rado odazovem. Fotografirao sam i za humanitarni kalendar Grobničkih dondolaša. Njihov sam član od osme godine“, kaže nam Roni koji je uvijek tu kada treba pomoći, bilo kad i bilo gdje.  Veseli ga, govori nam, što je dio te divne, bučne ekipe Grobničkih dondolaša.

roni2

Zabavno nam je. Djelujemo humanitarno, dosta putujemo po Hrvatskoj, Europi. Čuvamo i pokazujemo naše običaje. Bolje da se zatare selo, nego običaji“, veli Roni. Lijepo ga je slušati dok govori u dijalektu, po grobnički. Zvonjava Grobničkih dondolaša daleko se čuje, njihovo „dondolanje“ ne priziva samo proljeće i sve dobro u godini.

roni1

Dobar zvon daleko se čuje, pa je Ronijevoj ekipi zadnji poziv za gostovanje stigao iz Švicarske, tek što su se  vratili iz Stona, s trodnevnog puta.

roni

Pitamo ga za tetovaže. Zanima nas kada je pala prva…

Jako davno, imao sam 19 godina. Izblijedila je, nije mi se sviđala. Trenirao sam tada vaterpolo pa je bilo nešto na tu temu, nekakav morski pas, prije 20 godina izvedeno je poluamaterski. To me povuklo da ju prekrijem novim tetovažama, odlučio sam se za četiri, dvije su još na čekanju. Imam tetovažu Indijanke u medvjeđem zagrljaju. U indijanskom horoskopu sam Medvjed…“, govori nam Roni kroz smijeh.

roni6

Radoznalost  nas je natjerala provjeriti simboliku i eto saznali smo – duh Medvjeda jedan je od moćnih indijanskih simbola, znači  slobodu, zaštitu, snagu i hrabrost. Osoba koji u sebi nosi duh Medvjeda ima veliko srce,  čuvar je života, svoje obitelji i svog klana. Vjerujemo da prijatelji u Roniju prepoznaju upravo ove osobine. Tijelo mu, uz lik Indijanke u medvjeđem zagrljaju krasi i tetovaža pejzaža. Ronijeve slikarije potpisuju tattoo majstorice Ana Petković i Irina iz Makedonije, gošća na Tattoo Expo.

Uz tetovažu ruže vjetrova, Roni razmišlja i o jednoj poruci.

Već je nešto u užem izboru, ali još neću ništa otkrivati“, tajanstven je Roni. Primjećujemo nestrpljenje, tetoviranje, čini se, nikada nije zaključena priča.

U početku je to uzbudljivo, kad staviš jednu, povuče te, traži još. Ipak, moraš biti za to, riječ o nečem trajnom, za cijeli život, nešto s čime ćeš ostarjeti“, priča Roni uvjeren kako je vani drugačije.

Nema generacijskih barijera, vani je tetovaža više modni detalj“, zaključuje.

roni4

 

Bavljenje vaterpolom otišlo je u povijest, ali svoju glad za sportom Roni namiruje u teretani, povremeno zaigra košarku, a boćanje u klubu Rječina posebna je ljubav.

roni5

Usto, Roni obožava skijanje, da može, priznaje, na snijegu bi proveo pola godine.

U teretani sam redovito. To mi je već u krvi, nakon treninga osjećam se odlično, godi mi psihički i fizički. Tu i tamo zaigram košarku, a posebno guštam u boćarskom klubu čiji sam predsjednik. Odlična smo klapa, naša su druženja posebna, idemo na razna natjecanja“, otkriva nam. Roni je prije nekoliko godina proglašen najboljim sportskim fotografom.

roni3

S fotografijom „Izron“ pobijedio je na fotografskom natječaju sportske fotografije „Odlučujući trenutak“ u organizaciji Zajednice sportova Primorsko-goranske županije i Fotokluba Rijeka. A koliko je tek zvončara na veloj karnevalskoj povorci naš Roni dočekal…i na hodeć Grobnišćinu obhajal…

roni8

Komentari