Španjolska spisateljica Zoe Valdes je nedavno napisala roman o Dori Maar, koji opisuje poznatu fotografkinju i slikaricu, nakon raskida sa čuvenim genijem Pablom Ruizom, poznatijim po nadimku Picasso. Navodno je lijepa i nadarena Teodora Marković izjavila nekoliko godina poslije prestanka njezine desetogodišnje ljubavi sa slikarom: “Nakon Picassa, jedino Bog”!
Poznato je da je umjetnica rijetko izlazila i da je umrla u Parizu 1997. godine, sa skoro 90 godina. Iako je njezino djelo prepoznatljivo, cijenjeno i jako obilno, dugo je bila jedino poznata kao žena sa Picassovih portreta.
Na tu enigmu, španjolska književnica je pokušala pronaći odgovor. Kako je pametna, nadarena, prelijepa i jaka, Dora Maar dopustila da je Picasso “vampirizira”?
Posebno je izdvojila epizodu iz života Dore Maar koja se odigrala u Veneciji 1958. godine, s književnikom Bernardom Minoretom i američkim kritičarem umjetnosti Jamesom Lordom. Lord je bio blizak poznanik slavnog slikara, a kasnije je postao suputnik Dore Maar. U produženju tjedna provedenog u obilasku Grada doga, Dora
Maar je odlučila da se povuče iz svijeta.
“Svi smo željeli Picassovo prijateljstvo” – povjerio je James Lord spisateljici Valdes, koja ga je nakratko vidjela malo prije njegove smrti. Homoseksualac, Lord se nenadano i silno zaljubio u fotografkinju kojoj je posvetio knjigu. Zoe Valdes u tim okolnostima vidi i kritičarevu želju da ostane uz Picassa na izvjestan način, s osobom koja mu je podarila “najljepše godine zivota, a on je ovjekovječio na brojnim platnima”!
Kasna rehabilitacija
Španjolska spisateljica je opisala nepoznate pojedinosti iz Venecije, ali i burnog odnosa čuvenog slikara i njegove muze, koju je on svjesno udaljio od fotografije u kojoj je ekcelirala i mogla ostvariti ogromnu karijeru. Njeni nadrealistički portreti su bili poznati u cijeloj Europi dok je “genije okruglih očiju nije svukao pogledom”. Zajednički život su započeli u slikarevom ateljeu, koji je najprije bio egoistični genije bez istinskog pogleda na nadarenu ljubavnicu. U tom periodu je i sa Marie Thérèse Walter, koja mu je podarila djevojčicu. Dora je umjetnica što stavlja svoja ramena, kao potporu njegovoj umjetnosti.
Dora fotografira na reporterski način etape ostvarivanja poznate “Guernice”, a
Zoe Valdes joj daje glavnu ulogu u kreativnom aktu. Usudila se savjetovati Picassa: “Ne znaš nacrtati sunce”, na platnu je ono ustupilo mjesto oku, u čijem središtu sjaji svjetiljka. Picasso nikako nije podnio njezin utjecaj. “Fotografirajući “Guernicu” iskopala si je osobnu humku” napisala je Valdes, koja se neprestano vraća na slikarev stav za vrijeme rata, posebno nastojanja da izvede Maxa Jacoba iz logora Drancy, kraj Pariza. Međutim prijatelj mu je umro od umora i preživljenih teškoća prije tog, pomalo, nehajnog spašavanja.
Genije se usuđuje uraditi sve što zaželi? Književnica nije sasvim uvjerena jer je razumjela da se Picasso zanima jedino za djelo. Romancijerka je fragmentirala naraciju. Kristalizira autorove djelatnosti i potragu za subjektom. Daje riječ Dori Maar stvarajući kubistički, iskružen portret. Ne daje odgovor na enigmu – Dora Maar, ali rehabitira ženu i umjetnicu.
Džana Mujadžić
