Kada malo bolje razmislim ne bih se mijenjala i ne bila žena, odnosno ne bih bila muškarac. Volim tu svoju ženskost, ponosna sam na ženski rod i mislim da smo jači spol. Misle to i mnogi muškarci, ali ispadne da su oni ipak jači i često puta je to percepcija javnosti. Mislim da su oni samo dobro umreženi, jači su lobi i onako povezani često puta djeluju kao jedno. Inspiraciju za ovu temu dobila sam jučer kada sam čula da je predsjednica Kolinda izjavila da se od današnje žene očekuje da se ponaša kao dama, izgleda kao djevojčica i radi kao konj. I dragi moji to vam je živa istina! Predsjednica je onu poznatu staru izreku o tome kako žena mora biti dama na ulici, domaćica u kuhinji i ljubavnica u krevetu, dobro parafrazirala u današnji okvir žene.
Da, istina je želim se ponašati kao dama, čak i kada me potkradaju na vagi dok kupujem matovilac, želim izgledati kao djevojčica, odnosno mladoliko, i želim raditi, raditi, raditi i dokazati da mogu, a često puta za to nam treba snaga konja za vuču. Koliko smo mi žene same krive za to, pitanje je sada. I da li bismo htjele biti drugačije s obzirom na to da smo sposobne, praktične, radišne i još volimo lijepo izgledati, biti dobre majke, domaćice, požrtvovne kćerke i odane prijateljice.
Mogla bih još unedogled nabrajati dobre karakteristike žena, a sigurno bi se tu našlo i nekih manje dobrih karakteristika, ali ništa na ovom svijetu nije savršeno pa tako ni žene. Kako bi svijet izgledao da ga više vode žene? Svjedoci smo da u naprednim zemljama poput Norveške, gdje žene imaju natpolovičnu većinu u vlasti, stvari dobro funkcioniraju.
Upravo zato bilo mi je drago kada smo dobili predsjednicu. Imam veliko povjerenje u ženski rod, sposobnosti, pa i svestranost žene, njenu fenomenalnu biološku prednost da bude majka i na svijet donese novo malo biće, brine kao lavica o svojim potomcima i obitelji. Naravno da nam za potpunost na ovoj Planeti trebaju i muškarci, što bi mi bez njih? Ali iako su se oni emancipirali pa čuvaju klince i bude se noću, pokazuju osjećaje i bez problema kupuju lila majicu, vrijeme je i nama ženama donijelo veliki progres. I lijepo je to, bez obzira što smo si natovarile toliko toga. A da nema besplatnog ručka i da sve ima svoju cijenu, stara je istina koju ne možemo izbjeći. Puno pozdrava svim dragim čitateljima novog broja Teklića, ali ovaj puta zbog teme, ipak malo, malo više pozdravljam Žene!
Kipintač!
Dunja Pavešić
