Savjeti mogu pokrenuti one koji iskazuju protivljenje, ali najvjerojatnije ne mogu biti motor promjene koju transformacijski lideri žele dok se apeliranjem na intuiciju ne stvaraju novi zagovornici. Ako i uzrokuje promjenu u ponašanju, tu promjenu obično ne prati iskreni entuzijazam.
Izravna naracija
Tijekom cijele ljudske povijesti priče su bile izuzetno važne za promjenu nečijeg mišljenja. Činjenica je da su se korištenjem priča kao glavnog komunikacijskog sredstva stekle mase poklonika potrebnih za razvoj raznih religija ili pripremali narodi za započinjanje mnogih ratova. Jednu od najvažnijih uloga tu igra središnja uloga naracije u načinu na koji donosimo odluke. Umjesto donošenja odluka intelektualnim trudom ili na temelju savjeta, većinu svojih svjesnih odluka donosimo kroz naraciju. Ne možemo odlučiti što učiniti sve dok ne shvatimo u kakvim pričama živimo.
Neki psiholozi smatraju da je ‘prenošenje’ temeljni mehanizam onih priča koje potiču na promjenu. Prateći priču, čitatelji kreću na neku vrstu putovanja. Pripovjedač ih virtualno prenosi u drugačiji svijet. Slušatelji se mentalno sele na drugu lokaciju, mjesto na kojem se odvija priča, iako u stvarnosti nisu uopće napustili svoju statičku poziciju. Taj je zamišljeni svijet stvorio pripovjedač potičući njegovo mentalno postojanje. Slušatelji se odriču svog ograničenja na mjesto i vrijeme i prenose svoje novo postojanje u drugačiji mentalni svijet priče. Što je više slušatelj uspio u svojoj tranziciji, to je i priča učinkovitija. Ako je priča veoma snažna, slušatelji se u stvarni svijet mogu vratiti kao promijenjene osobe. Mijenjaju se zbog iskustva koje su doživjeli na svom virtualnom putovanju, osoba koje su sreli, os¬jećaja koje su iskusili. Njihova se staja¬lišta prema temi mijenjaju iz temelja u odnosu na razmišljanja prije priče uzrokujući tako i promjenu njihova budućeg ponašanja.
Ovaj način naracije u potpunosti uvlači slušatelja u priču. Slušatelji se duhovno prebacuju iz realnog u narativni svijet pripovjedača. Priča ima djelovanje stvarnog iskustva i utječe na stavove. Slušatelj uronjen u priču proživljava gotovo iste osjećaje kao i stvarnom životu. Može se stvoriti emocionalna povezanost s likovima u priči. Na taj su način slušatelji uključeni; potiču se pozornost i interes. Dobar završetak pret¬vara izmišljenu priču u priču u kojoj slušatelji odluče živjeti. Slušateljima kontraargumenti najvjerojatnije neće biti važni. Što je priča zanim¬ljivija, to je i učinkovitija.
Neizravna naracija
Uspješnost neizravne naracije je u vlastitom stvaranju slušateljevih priča. Ljudi mnogo lakše povjeruju vlastitim nego tuđim pričama. Uglavnom se temelji na pripovijedanju istinitih priča, priča koje su se doista i dogodile. Izbjegava manipulaciju ili prevaru. I upravo zbog toga što govori o stvarnim događajima, skeptičnom, ci¬ničnom ili neprijateljski raspoloženom slušateljstvu teško ju je omalo¬važiti ili joj se rugati. Zbog svoje brzine, može se pripovijedati u različitim kontekstima – u poslovnim krugovi¬ma, politici, obitelji. Uspješna neizravna naracija može rezultirati odr¬živom promjenom bez cinizma. A zato što potiče slušatelja na oblikovanje vlastite priče, ta je promjena prepuna energije, oduševljenja i entuzijazma.
Naracija u transformacijskom liderstvu
Činjenicu da pripovijedanje igra važnu ulogu u liderskoj komunikaciji, menadžeri često doživljavaju neintuitivnom. O tome nisu učili u školama. Nisu se školovali na takav način. To nije standard službenih organizacijskih sastanaka. Mantra im je do sada bila: anali¬tičnost je dobra, anegdota nije. No, istraživanja pokazuju da od svih komunikacijskih sredstava (pitanja, metafora, slika, ponuda, izazova, razgovora, argumenata, podataka itd.) kojima se najučinkovitije potiče djelovanje, priče zauzimaju dominantno mjesto. Stoga, vježbanje narativne inteligencije ključni je poticaj za one lidere koji žele u potpunosti iskoristiti jezik liderstva jer kao što je rekao poznati psiholog Jerome Bruner; želimo li promijeniti po¬našanje ljudi, moramo promijeniti njihove priče.
