Sve su se kockice okrenule na broj 6 i mi smo krenuli. Kaže se kad nešto želiš da se cijeli svijet uroti da to i dobiješ, samo treba jako željeti.
Mi uvijek jako želimo putovati pa nam se svako malo otvori neko novo odredište. Ne znam samo zašto smo toliko dugo čekali da dođemo u Pariz, ali sad kad smo se na prvi pogled zaljubili, definitivno ćemo na godišnjoj bazi dolaziti da vidimo kako je. Ono što je radio Claude Monet s pročeljima Rouenske katedrale, to ćemo i mi raditi s Parizom. Dolazit ćemo u različita godišnja doba i promatrati.
Naime, u svako doba dana grad je drugačiji, a da ne spominjem kada padne noć. Ne zovu ga bez razloga Gradom svjetala. Ima bezvremensku ljepotu i mislim da se može istraživati godinu za godinom.
Grad ima ono nešto, a mogu samo zamisliti kako je to sve izgledalo prije 50 ili 100 godina. To mora da je bilo čudo. Govorim to zbog globalizacije i svih nacija svijeta koje su doma u Parizu. Rijetko smo na ulici vidjeli prave Parizere :). Ali ima ih, i kad ih vidiš znaš da su to oni.
Imaju dušu i strast kao i njihov grad. Mi smo imali sreću da smo boravili kod pariške bake. Ipak kad ti vidiš in situ način života, uređenje stana, bonton bake rođene u Parizu, onda vidiš i doživiš malo više od običnog razgledavanja.
Zašto smo završili u Parizu? Ukratko, prijatelj iz Gračišća s rodnim listom izdanim u Parizu kojemu je mama ona baka iznad slavio je rođendan. Čas Lav Čas Tigar bio je zadužen za kuhinju, ja za vinotočenje, a moja lijepa polovica za slikavanje.
Tako smo se i susreli s Časlavom i zabavili na feštici punoj francuskih vina i hrane. Pariška je kuhinja kultna: francuska reputacija za cuisine (francuska riječ za kuhinju) tome prethodi.
Bilo da u udobnom susjedstvu tražite večeru u bistrou ili hramove gastronomije označene Michelinovim zvjezdicama, treba doživjeti elegantnu pripremu jela koja se uvijek poslužuju s vinom. Sa svih strana mame patisseries (slastičarnice), boulangeries (pekare), fromageries (prodavaonice sira), a šarene ulične tržnice savršene su za planiranje piknika u gradskim parkovima i vrtovima.
Ne možeš ostati gladan jer cijele ulice mirišu po kroasanima, što u prijevodu znači polumjesec, a uobičajeno je da i nalikuju na polumjesec.
Kroasan je omiljeno pecivo kod Francuza, a potječe, vjerovali ili ne, iz Mađarske. Međutim, sam naziv peciva zapravo je prijevod njemačkog Hörnchen, „roščić“ imena koje su Bečani dali ovom pecivu, prvi put ispečenom 1689. u slavu prestanka turske opsade Beča. A kako samo mirišu, a koliko sam ih samo pojela, mmm…
Druga stvar koju smo jako zavoljeli su puževi oli escargots. Oni su posebna odlika francuske kuhinje koji su danas u samome vrhu njihovih gastronomskih delicija. Puž je bio popularan u starom Rimu, gdje je i započeo organizirani uzgoj na farmama, no tijekom Srednjeg vijeka postao je hrana za sirotinju, kao i svećenstvo, koje ih je smatralo „posnim obrokom“.
Zaslugom francuskih gastronoma puž se 1814. godine vraća na bogataške stolove u velikom stilu. Nakon što su servirani na danas kultni burgundski način (punjeni začinjenim maslacem) ruskom caru Aleksandru I., ponovno su postali nezaobilazna delicija za profinjena nepca gastrošminkera.
Svakako vrijedi probati jer ih je moguće nabaviti i kod nas i pripremiti na ovaj način. Mislim da je po glavi dovoljno desetak komada. Ne znam koliko smo ih mi pojeli jer nisam imala vremena brojati ni svoje niti tuđe prazne kućice.
O sirevima neću ni počinjati, ali ću završiti s juhom u koju ide sir. Ova juha je okrepa nakon Pariza i u Parizu nakon cjelodnevne šetnje. Sastojci su jednostavni i baš sad idem pristaviti lonac na vatru. Probajte i vi.
Bisous,
Juha od luka
Kad se sa srcem kuha, kuha se Oignon soupe. Dvije važne stavke pri izradi juhe su kvalitetan goveđi temeljac i karamelizacija luka, koja će mu produbiti okus i učiniti ga lagano orašastim i slatkastim.
Činite to na laganoj vatri, 30-ak minuta, a možete mu dodati i malo smeđeg šećera ili meda kako biste potpomogli karamelizaciju. Ako vam se luk počne lijepiti za dno lonca, podlijte ga vodom. Dodatnu slatkoću i laganu kiselost juhi dat će bijelo vino i balzamični ocat, koji se odlično slaže s karameliziranim lukom.
Također, ponekad se pri kraju kuhanja dodaje žlica konjaka. Vječni buntovnik Anthony Bourdain kune se u pileći temeljac, no tradicionalno se ova juha kuha s goveđim temeljcem. Naravno, slobodno ga zamijenite pilećim ili povrtnim.
Vruća juha posipa se naribanim sirom i poslužuje uz kriške prepečenog kruha, a prije posluživanja možete je lagano zapeći u pećnici – tek toliko da se sir otopi i dobije boju.
Sastojci:
500 g luka,
nekoliko kapi maslinovog ulja,
30 g maslaca,
2 češnja češnjaka,
grančica timijana, list lovora,
100 ml suhog bijelog vina,
1 l goveđeg temeljca,
sol, svježe mljeveni papar,
8 feti baguettea (francuskog kruha),
100 g tvrdog sira (izvorno se stavlja Gruyere, ali možete probati i s nekim našim tvrdim)
Priprema:
1. U posudi zagrijati nekoliko kapi ulja i maslac, dodati usitnjeni češnjak i listiće timijana.
2. Dodati luk narezan na tanke trakice i pirjati 20-30 minuta uz često miješanje. Luk se treba lagano karamelizirati, omekšati i dobiti finu zlatnosmeđu boju.
3. Ubaciti listić lovora i uliti vino. Nakon par minuta sve preliti pilećom juhom, posoliti (pažljivo jer je i juha već slana) i popapriti. Kuhati na umjerenoj vatri 30-40 minuta. Povremeno promiješati.
4. Zagrijati pećnicu na 180-200° C.
5. Šnite kruha ispeći u tosteru, na tavi ili u pećnici.
6. Sir naribati.
7. Juhu rasporediti u zdjelice, u svaku staviti po 2 kruščića i malo naribanog sira pa sve kratko zapeći u pećnici da se sir rastopi.
Dobar tek želi vam
SOS-in Gourmet klub Kastav!
