Nakon spašavanja pasa s Učke i velikog odaziva građana, riječki Azil za pse pokreće ključni projekt. Potaknuti donacijama, odlučili su riješiti dugogodišnji problem neadekvatnih uvjeta i izgraditi novo, funkcionalno sklonište.
Slučaj s Učke bio je kap koja je prelila čašu
Val podrške koji je zapljusnuo riječki Azil nakon zbrinjavanja 47 životinja pronađenih u katastrofalnim uvjetima na Učki, dao je volonterima novu snagu i vjeru. U dirljivoj objavi na društvenim mrežama po prvi put su otvoreno progovorili o svim problemima s kojima se suočavaju, ali i o snu koji sada, uz pomoć građana, napokon mogu početi ostvarivati. Posljednjih dana, kako kažu, prolaze kroz pravu “buru emocija” – od očaja zbog stanja spašenih pasa do neizmjerne zahvalnosti i ispunjenosti zbog reakcije javnosti. Upravo ta podrška postala je vjetar u leđa za izgradnju boljeg i funkcionalnijeg azila, doma dostojnog životinja o kojima skrbe.
Podrška građana i tvrtki kroz donacije u hrani, potrepštinama i novcu bila je neviđena, a iz azila poručuju kako će većinu novčanih sredstava usmjeriti upravo u stvaranje boljih uvjeta. “Većinu ćemo novčanih donacija usmjeriti na izgradnju boljeg mjesta za naše njuškice”.
Borba s vjetrenjačama na privatnom zemljištu
Problem neadekvatnih uvjeta u riječkom azilu, kojim od 1993. godine volonterski upravlja Društvo za zaštitu životinja Rijeka, nije novost. Njihov sadašnji dom, koji koriste od 2002. godine, nalazi se na privatnom zemljištu koje nije građevinsko. Ta činjenica godinama im je onemogućavala rješavanje osnovne infrastrukture. Rade bez struje, bez priključka na vodovod i bez asfaltiranog prilaza, što je u direktnoj suprotnosti s “Pravilnikom o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje”, koji propisuje da svaki takav objekt mora imati osiguranu električnu energiju, vodu i adekvatan prilazni put.
“Dugo godina dok sam bila ‘samo’ volonter mislila sam pa što je toliko teško povući struju i vodu do azila, ali je”, navodi se u emotivnoj objavi s kojom su se obratili javnosti. Objasnili su kako bi ulaganje u privatni teren samo povećalo vrijednost zemljišta koje unajmljuju. Dvije godine su, kažu, pokušavali nagovoriti vlasnika da im proda zemljište, ali bezuspješno. “Kako ja ne odustajem, već dvije godine pokušavam nagovoriti čovjeka da nam teren proda. No, ne želi. I to je njegovo potpuno pravo”, iskreno su napisali.
Novi početak: Sva energija usmjerena u izgradnju budućnosti
Budući da ostanak na trenutnoj lokaciji dugoročno nije održiv, azil je krenuo u ozbiljnu potragu za novim domom. Traže teren koji zadovoljava minimalne tehničke uvjete – priključke za vodu i struju, asfaltirani prilaz i ravnu površinu, jer im sadašnja lokacija “u rupi” stvara brojne probleme u svakodnevnom radu i brizi za dvjestotinjak pasa o kojima trenutno skrbe. “Razgovori i pregovori se vode, mi smo u potrazi za terenom!!!!”, poručili su i pozvali građane da svoju energiju i želju za pomoći usmjere upravo u pronalazak adekvatne lokacije.
