U Rijeci je održano potresno javno okupljanje 'I jedna (minuta) je previše' u sjećanje na 19 žena ubijenih u 2025. godini. Alarmantni podaci pokazuju udvostručenje broja intimnih partnerskih femicida, a stručnjaci upozoravaju da sustav zakazuje u zaštiti žrtava.
Tišina koja je u četvrtak poslijepodne na devetnaest minuta obavila park ispred Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci bila je glasnija od bilo kakvog prosvjeda. Radnice, članice i prijateljice udruge SOS Rijeka – Centra za nenasilje i ljudska prava, okupile su se u mirnoj akciji pod nazivom “I jedna (minuta) je previše” kako bi odale počast svakoj od 19 žena ubijenih u Hrvatskoj tijekom 2025. godine. Svaka minuta šutnje bila je posvećena jednom prekinutom životu, jednoj tragičnoj priči koja se krije iza suhoparne statistike. Držeći u rukama natpise s podacima o ubijenim ženama, organizatorice su poslale snažnu poruku: one nisu i ne smiju biti samo broj.
“Cilj ovog okupljanja je da se sjetimo svake od tih 19 žena. One su imale svoje živote, svoje obitelji, snove i nade. Iza mnogih su ostala djeca i bližnji kojima je sada potrebna sva moguća pomoć i podrška. Ne smijemo dopustiti da njihova imena budu zaboravljena”, poručila je Lorena Zec, voditeljica Savjetovališta za žene žrtve nasilja. Ovom akcijom, kako ističu, želi se potaknuti i odgovornije medijsko izvještavanje o rodno uvjetovanom nasilju te naglasiti važnost kontinuirane podrške žrtvama.
Poražavajuća bilanca godine iza nas
Dok je tišina u Rijeci opominjala, podaci za 2025. godinu, prikupljeni u analizi “Ili moja ili ničija” autorice Dunje Bonacci Skenderović, suradnice SOS Rijeke, lede krv u žilama i ukazuju na alarmantno stanje u društvu. Od 19 ubijenih žena, čak 15 slučajeva može se okarakterizirati kao femicid – ubojstvo žene od strane muškarca motivirano mržnjom, osjećajem vlasništva ili nadmoći.
Ono što posebno zabrinjava jest drastičan porast najčešćeg oblika femicida. Broj takozvanih intimnih partnerskih femicida, u kojima je ženu usmrtio sadašnji ili bivši partner, u 2025. godini porastao je za nevjerojatnih 100 posto u odnosu na 2024. godinu. Brojka je skočila sa šest na dvanaest, što znači da intimni partnerski femicidi sada čine čak 80 posto svih femicida u Hrvatskoj. U deset slučajeva ubojica je bio trenutačni partner (sedam supruga i tri partnera), dok su u preostala dva slučaja počinitelji bili bivši supruzi, od kojih je jedan čak i naručio ubojstvo. Preostala tri femicida počinili su drugi bliski muškarci, dvojica sinova i jedan šogor.
‘Ili moja ili ničija’: Brutalnost koja ne poznaje granice
Analiza otkriva i zastrašujuću razinu brutalnosti koja je pratila ove zločine. Kao i prethodnih godina, mnogi su slučajevi obilježeni prekomjernim nasiljem, a velik broj njih bio je unaprijed planiran. Počinitelji su koristili vatreno oružje u pet slučajeva, dok su u četiri slučaja žene ubijene hladnim oružjem, od čega čak tri puta sjekirom. Tri žene su ubijene golom snagom počinitelja, premlaćivanjem do smrti ili davljenjem. U dva slučaja, počinitelji su svoje žrtve spalili, a u jednom je tijelo nakon ubojstva bačeno u septičku jamu.
Najčešće mjesto zločina, u čak osam slučajeva, bio je zajednički dom žrtve i počinitelja, mjesto koje bi trebalo predstavljati sigurnost i utočište. Prosječna dob ubijenih žena iznosila je 54 godine, pri čemu je najmlađa žrtva imala samo 23, a najstarija 83 godine. Podatak da je u sedam od 15 slučajeva počinitelj nakon ubojstva počinio samoubojstvo dodatno svjedoči o patologiji koja stoji iza ovih zločina, ali istovremeno uskraćuje žrtvama i njihovim obiteljima pravdu.
Sustav koji ne prepoznaje signale
Iako je Hrvatska tijekom 2025. u Kazneni zakon uvela teško ubojstvo ženske osobe, odnosno femicid, kao zasebno kazneno djelo za koje je propisana kazna od najmanje deset godina do dugotrajnog zatvora, poražavajuće brojke pokazuju da zakonske izmjene same po sebi nisu dovoljne. Stručnjaci i aktivisti godinama upozoravaju na isto: sustav prečesto ne prepoznaje signale koji prethode najgorem ishodu.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorila je kako su hitno potrebne sustavne promjene jer policija, pravosuđe i najbliža okolina često ne prepoznaju ili zanemaruju znakove opasnosti. Iz Ženske mreže Hrvatske poručuju da je femicid predvidiv i sprječiv, ali samo ako sustav funkcionira, zbog čega su zatražili i ostavke resornih ministara.
Godina iza nas ostavila je crni trag i tragičnu bilancu od 19 ugašenih života. Mirno okupljanje u Rijeci snažan je podsjetnik da prevencija nasilja nad ženama mora postati apsolutni prioritet cjelokupnog društva. Tišina za žrtve mora se pretvoriti u glasan i odlučan zahtjev za djelovanjem, kako se ovakva statistika više nikada ne bi ponovila.
