AVORIAZ – Pasionirani skijaši, oni koji ne priznaju termin “kraj sezone”, i dalje razmišljaju o nekom vikend-bijegu na ledenjak, bio on koruški Molltaler, Hrvatima najbliži, ili neki tirolski, a možda čak i švicarski ili francuski.
Kad smo već kod Francuske, države s najboljim skijalištima svijeta, evo što je Lara zaključila nakon još jedne snijegom dovoljno bogate, a novim iskustvima prebogate sezone.
Lara ima 12 godina i napola je Zagrepčanka, napola Umageška. Jako voli svoju Istru, ali većinu skijaških avantura započinje u Zagrebu, otkuda kreće u Alpe.
Lara ima oca kojem su skijaška putovanja posao, dakle ima oca kojeg nikad nema doma. Sreća za Laru je ta što nema niti nje, jer je otac vodi na svoje službena putovanja.
Mogli bismo reći da je ova djevojčica u svojih 12 godina života prošla više skijališta nego mnogi odrasli, redoviti skijaši.
Pa što je onda Lara zaključila nakon povratka sa zadnjeg snježnog putovanja, koje je obuhvaćalo austrijski St. Anton, najbolje od najboljeg što ta država ima, te francuski Avoriaz?
– Avoriaz je najbolje skijalište u Europi!
Saonice, konji i švicarska čokolada
Eto to je zaključila Lara, koja je odradila i Val Thorens, najčešći službeni pobjednik nadmetanja za prvo skijalište svijeta. Lara je, eto sve do nedavno, upravo Val Thorens smatrala najboljim, sve dok nije upoznala ludi, fanstastični Avoriaz. Što ju je toliko oduševilo, kako je uopće moguće da je nešto bolje od francuskih Les Trois Vallees i Val Thorensa, vrha te regije?
– Sviđa mi se u Avoriazu što se skija kroz grad. Što ljudi na skijama mogu otići do trgovine, pa se žičarom vratiti do hotela. Sviđa mi se i to što se kroz mjesto vozim u saonicama koje vuku konji. To mi je fenomenalno! A najviše mi je fora što se skijam u Francuskoj i Švicarskoj, baz dokumenta, samo uskijam u Švicarsku na vruću čokoladu…
Lara je u pravu, takvih skijališta nema puno. Ischgl i Samnaun su dobar primjer, također skijalište gdje se spajaju dvije države, Austrija i Švicarska. Pa onda Zermatt, gdje Švicarsku dodiruje talijanska Cervinia. Ima još nekoliko primjera, sve su to fantastična skijališta, ali Avoriaz je poseban.
Lara je spomenula i arhitekturu, jer nigdje hoteli, pa bili oni i 20 katova visoki neboderi, nisu tako lijepo uklopljeni u prirodu. Neboder, pa uklopljen u priropdu, u planine?! Da, moguće je, ali moguće je samo ovdje. Svi, ali doista svi ti visoki hoteli i apartmanske kuće obloženi su drvom. Uniformirano, ali lijepo, s puno ukusa.
Francuska ima puno jako, jako dobrih skijališta. Visokih, s velikim brojem odlično uređenih širokih staza, s modernim žičarama i vrhunskim barovima i restoranima. Ali mnoga od tih skijališta imaju oku ne baš ugodne nebodere, jer – tako se na skupom zemljištu gradilo 70-ih. Gradilo se u zrak. Puno malenih apartmana, za puno ljudi, relativno jeftino, većini gostiju dovoljno dobro. Ali nije lijepo.
Avoriaz je potpuno drugačija priča i po tome je jedinstven.
Senzacionalne staze
Put do Avoriaza, u svojoj završnoj fazi, dakle nakon silidnog broja kilometara kroz Italiju, vodi kroz superpoznati Les Gets, te lijepi, bogati Morzine. Nalaze se na 1000 metara, što je nekad bila garancija za siguran snijeg barem četiri mjeseca u godini.
Danas je situacija malo drugačija i ta su mjesta najčešće – suha. Prepuni dobrih hotela i zabavnih mjesta, Les Gets i Morzine su naprosto preniski da bi mogli računati na bijeli dekor dulje od, recimo, mjesec dana u godini. Staze su u funkciji od početka prosinca do travnja, ali mjesta su suha.
Jedva pola sata vožnje dalje, na 1800 metara visine, druga je priča.
Avoriaz je bijel i krajem proljeća, okolna brda i dosta dulje, premda skijalište ne spada u francuski top 30 po kriteriju visine na kojima skijamo. Ne možemo reći da je 2466 metara neka nebeska visina, danas kad je posve normalno da skijamo iznad 3000 metara, ali sa snijegom Les Portes du Soleil nema problema.
Riječ je o ogromnom prostranstvu, o zastrašujućih 580 kilometara staza u Švicarskoj i Francuskoj, o mjestima do kojih iz Avoriaza ugodno doskijamo – Chatel, Champery, Morzine, Les Gets, Torgon, La Chapelle…
Uputite li se, recimo, na dnevni skijaški izlet do Champeryja, nije loše u novčaniku imati nešto švicarskih franaka, jer tečaj za euro koji će vam ponuditi u švicarskim restoranima i “bajtama” vam se neće svidjeti. Ok, kartica je svakako najsigurnija opcija.
Staze su uređene sjajno, besprijekorno, ali ono što oduševljava malo spretnije skijaše jesu gotovo neograničene mogućnosti skijanja izvan staza. Duboki snijeg, grbe ovakve o onakve, snow parkovi – sve je to dio ponude ovog velikog, u biti savršenog skijaškog područja.
Ima li Avoriaz mana? Lara ih nije pronašla, a kako se voli dugo voziti autom, čak niti udaljenost od Hrvatke ne smatra problemom. Za nju su Les Portes du Soleil i, naravno, Avoriaz kao centar tog sustava – najbolji od najboljih.
Autor: Lara Figenwald
