Riječki autor Jan Bolić objavio je novi roman pod nazivom “Štakori” u izdanju zagrebačke Beletre. Riječ je o drugom romanu i petoj knjizi u stvaralaštvu Jana Bolića.
U kišnoj noći na sporednoj cesti u Matuljima pronađene su na rubu šume dvije teško pretučene djevojke – jedna još živa, a druga podlegla ozljedama. Objema je u krvi pronađen heroin i rufinol, droga za silovanje. Slučaj preuzima inspektor John Monroe, Amerikanac koji je došao raditi u Rijeku, grad u kojem je kao dječak provodio ljeta. Nakon još dva smrtna slučaja povezana s ubojstvom djevojke, detektiv Monroe slijedi trag koji ga vodi do rasvjetljavanja događaja te kobne noći u ozloglašenom klubu Night. Tragovi upućuju da je ubojica snažan muškarac sa seksualnim fantazijama koji gubi kontrolu…
U svom drugom romanu, Jan Bolić zalazi u podzemlje lučkoga grada i spisateljskom maštom kombinira rizična ponašanja koja zapaža u stvarnosti – mladost je neobuzdana u noćnim provodima, droga je lako dostupna, prostitucija raširena, beskućnici noće u golemim i devastiranim industrijskim pogonima, zbog bijede nesretnici za novac čine sve, dok korupcija pojedincima omogućuje nedodirljivost i zaštitu, iako zbog svojih slabosti postaju opasni za društvo, stoji u opisu knjige.
“Nikad ne bih postigao sve ovo da nije bilo ni vas!”
“Kada sam počeo pisati nisam ni sanjao da ću napisati ikada pet knjiga. Niti jednu knjigu, ustvari, bila je želja da izdam knjigu poezije, ali nije mi to bio prioritet.
Više sam se posvetio školi i učenju za pravni fakultet. Volio sam pravo tada i danas volim pravo. Uvijek sam se volio boriti za pravdu. Istinu. Braniti slabije i nemoćne. To mi je jednostavno u krvi. No, kako mi se život preokrenuo, kada sam završio u bolnici i induciranoj komi, škola je pala u drugi plan.
A kad sam se oporavio, pojačala se želja za pisanjem. I tada sam počeo pisati. Unutarnji glas mi je govorio da je to to. Pisanje je moj poziv. I od tada više ništa nije bilo isto.
Nisam ni znao kako pisati poeziju. Pa sam čitao i inspirirao se. Drugi autori su me motivirali. Nisam baš volio učiti hrvatski pa mi nisu bili jasni niti neki pojmovi o gramatici i pravilima.
Sramio sam se pokazati nekome svoju poeziju. Prve sam pjesme objavio u školskim novinama. Nisam ni govorio nikome o tome. Poslije su bili lijepi komentari na objavljene pjesme i to me motiviralo i ohrabrilo da nastavim.
Siguran sam da su moji prijatelji bili zaslužni što sam nastavio s pisanjem jer su mi dali podršku. Mama je uvijek podržavala moju kreativnu stranu i od nje uvijek imam podršku. Mislim da je i to nešto što me poguralo da krenem ovim putem.
Kada je prvi izdavač prihvatio moj prvi rukopis poezije, to je bio najvažniji trenutak na mojem putu pisanja. Jer, da oni nisu meni dali podršku ja vjerojatno ne bih bio tu gdje jesam. Milan Zagorac i Tamara Modrić Zagorac su bili okidač. Nikad neću zaboraviti te ljude. Uz njih, druga osoba koja mi je dala vjetar u leđa, ali i s kojom danas lijepo surađujem, je moja draga Bookcoverworld by Tanja Prokop koja me vidjela u novinama.
Uvijek trebate biti zahvalni ljudima koji su vam pomogli da stignete tu gdje jeste.
A drugi veliki vjetar u leđa, kada sam zaista postao poznatiji autor, bila je izdavačka kuća Beletra, i urednica Sandra Pocrnić Mlakar. Ona je prihvatila moj prvi roman.
Nikad neću niti zaboraviti mojegBruno Šimleša, on mi je uvijek dao potpunu podršku u mojem radu i životu. On je jako širio glasa o mojem radu i životu i misiji koju služim. Nevjerojatno koliko jednostavna podrška može nekog gurnuti da poleti prema snovima.
Iako smo se nažalost razišli, moram napomenuti da je i Alis Marić osnivačica bloga Čitaj knjigu, također bila moja ogromna podrška koju nikada neću zaboraviti.
Zašto sve ovo pišem? Zato što izlazi moj drugi roman i peta knjiga, te već šest godina rada. Za mene je to posebno, puno je to godina i pisanja. Puno truda, živaca i strpljenja. Puno rada i vremena utrošeno u to. Ali, to je moj poziv. Moja misija.
Naravno, ovo su bili prvi ljudi koji su mi bili suport da stignem tu gdje sam danas, ali uvijek ću biti i zahvalan na svim ljudima i suradnicima svih ovih godina koji su mi dali ogromnu podršku.
Nikad ne bih postigao sve ovo da nije bilo ovih ljudi. Nikad ne bih postigao sve ovo da nije bilo ni vas!
Vaša podrška je najveća, jer vi čitate i pratite moje knjige i sve ono što činim! Ohrabrujete me i vaša podrška je nevjerojatno snažna!
Hvala vam ljudi! Uskoro se družimo i na promocijama!
Štakori! Rijeka! Hoće li se Rijeka probuditi? Podzemlje grada nikada nije bilo toliko uzburkano!
Građani se pripremaju za rat protiv zla! Protiv tame. Protiv kiše koja je padala danima!
Budite dio „Štakora“ i dođite na promociju 1. 6. u Rijeci u 19 sati, na terasi Teatro Lounge Bar, tu je i inspektor John pio Jack i Colu,” poručio je Jan Bolić na društvenim mrežama.
