Kako je bilo na drugoj večeri 27. Međunarodnog festivala malih scena, na društvenim mrežama otkrila je dugogodišnja novinarka Novog lista Svjetlane Hribar:
“MFMS drugi dan
Sinoć, ali na pozornici HKD-a u večernjem terminu izvedena je predstava Slovenskog narodnog kazališta iz Celja „Klinac“.
Na festivalima je zanimljivo upravo to što ste kao publika – iz večeri u večer – suočeni s različitim estetikama, načinima glume, vizualnim efektima i tek nakon svih odgledanih predstava shvatite bogatstvo kazališne umjetnosti kojem ste bili izloženi.
Komornom dramom višeznačnog naslova „The Cock“ britanski dramatičar Mike Bratlett otvara teme imanentne sadašnjem vremenu. U programu piše da „istražuje pitanja identiteta i nemogućnosti odluke“, ali nakon predstave imala sam osjećaj da to nisu najvažnija pitanja.
Najkraće rečeno, u predstavi koju smo gledali glavni lik, mladi John, nesiguran u svoju seksualnu orijentaciju a pod pritiskom dugogodišnjeg partnera i njegova oca, odbija ljubav žene koja ga je privukla na do tada njemu nepoznat način.
I to bi bilo to!
Ono što je ispod prvog sadržajnog sloja, a što su tako sjajno odigrali četvero slovenskih glumaca, jest stanje ljudskih odnosa.
Ako odnos partnerima donosi ispunjenje i radost na duhovnom i fizičkom planu, takva veza opstaje bez obzira na seksulanu orijentaciju. Štoviše, osobno mislim da smo pitanje seksualne orijentacije već davno trebali nadići. Veza je ili dobra ili to nije, ljudi se razumiju i poštuju međusobno ili se to ne dešava. Jednako vrijedi za prijateljstva. Neke ljude osjećate bliskima i tako je to za cijeli život. Pa i kada vas dijele mora. I vrijeme.
U predstavi „Klinac“, partner kinji Johna, stalno mu nešto predbacuje i kod njega potiče osjećaj krivice, skrivajući tako vlastitu nesigurnost. Nije čak sposoban sam uvjeriti Johna da ostane s njim u vezi, već dovodi oca upomoć.
Veza s partnericom je sasvim drugačija: osim novootkrivenog seksualnog užitka, John u toj vezi živi bez pritiska, slobodno i to je razlog zbog kojeg namjerava ostaviti partnera.
U konačnici ipak ostaje s njim. Bira sigurnost (partner ima stan i posao) umjesto neizvjesnosti života s mladom ženom slične ekonomske situacije svojoj.
Ta mi se poruka čini važnijom od potrage za seksualnim identitetom.
I ako je ova predstava namijenjena mladima, a direktorica celjskog teatra kaže da ju igraju često za srednješkolsku populaciju, uvjerena sam da ju oni gledaju sasvim drugim očima i da im je čist’ svejedno je li par gej, lezbijski ili hetero. Oni će od svojih veza očekivati nešto više. Barem se nadam.”
