Riječka premijera novog i nagrađivanog dokumentarnog filma Nevena Hitreca “Povuci-potegni” održat će se u utorak, 10. studenog u 19 sati u Art-kinu.
Jedna obitelj, devetogodišnje dijete i loš obrazovni program. Dječji radni stol pozornica je tragikomične obiteljske drame. Tko će prvi puknuti pod bremenom ‘znanja’? Brižni roditelji ili njihovo samoživo dijete? Novi dokumentarac Nevena Hitreca gledatelje stavlja duboko u obiteljska popodneva i vikende kada, umjesto da se obitelj druži i zabavlja – oni pokušavaju zajedno učiti – i roditelji i njihove dvije djevojčice.
“Zanimalo me kako loš hrvatski obrazovni sustav utječe na obitelj, kada se umorni roditelji nakon svog radnog vremena moraju suočiti s novim radnim vremenom, onim pedagoga i nastavnika svojoj djeci. Uvjet je bio i naći inteligentno i svojeglavo dijete koje pruža stalan otpor tim naporima svladavanja gomile, ponekad vrlo apsurdnog gradiva. Tražio se pravi predstavnik svoje generacije, kome su tablet i mobitel važniji od svega.”, kazao je redatelj filma Neven Hitrec.
Fokus Vašeg filma je hrvatski obrazovni sustav koji je najdublje povezan s našom svakodnevicom i koji tjera roditelje da tijekom svog slobodnog vremena postanu nastavnici i pedagozi. Je li slučajnost da film „Povuci-potegni“ ima svoju riječku premijeru upravo u vrijeme pandemije kada je ta problematika još više izražena kroz nastavu na daljinu?
Epidemija je samo radikalizirala probleme u obrazovnom sustavu koji su prisutni godinama. Ljudi su danas osjetljiviji, ranjiviji, teško je održati svoje mentalno zdravlje, a kamo li svaki dan ulagati veliku energiju u edukaciju svojih potomaka.
Je li situacija u filmu jednaka i u Vašoj obitelji, stvarnosti? Koliko često ste se susretali s apsurdnostima u nastavnom gradivu? Učite li sa svojom djecom?
„Povuci-potegni“ sam napravio iz osobne muke i frustracije. Iako je moja supruga podnijela najveći dio te vesele aktivnosti, često sam se i ja našao u ulozi profesora svojoj djeci, svoja dva sina. Nije mi bilo jasno otkuda toliki stres u najnižim razredima osnovne škole. I kakav je to sustav koji prebacuje na roditelje velik dio obrazovnog procesa. Očigledno loš.
Kako ste se kao profesor snašli u nastavi na daljinu u vrijeme kada je sustav školstva pod povećalom?
Mi smo socijalna, društvena bića. Nikakav monitor, niti Internet ne mogu zamijeniti neposredan kontakt. To je samo nužno zlo, novi alat, a epidemija nam je pokazala da je ljudska psiha vrlo osjetljiva i krhka. Dižemo glas protiv agresije, nasilja, zazivamo empatiju među ljudima, ali cijelo okruženje nam ne ide na ruku, sve je otuđenije. Osobno predajem vrlo praktičan pregled, Filmsku režiju, i u velikom sam problemu kada moram isključivo online prenositi svoje iskustvo i znanje.
Mislite li da će generacije koje sada uče imati „rupe“ u znanju?
Ne samo u znanju. Riječ je o osnovnim socijalnim vještinama. Ustati u grupi ljudi, artikulirano i argumentirano iznijeti svoje mišljenje, učiti iz prakse, ne apstraktno, buditi znatiželju i što je jako važno, razvijati talente svake individue. Svaki čovjek je za nešto nadareniji, a za drugo ne toliko. Prepoznati i razvijati te talente, to bi bio primarni zadatak obrazovanja.
Imaju li djeca danas manje koncentracije za učenje i koliko je tehnologija kriva za to?
Našli smo se nespremni, fizički i psihički, u kompjuterskoj, digitalnoj revoluciji. Koncentracije na pisanu riječ sve je manja. Audio-vizualne senzacije prevladavaju. To sigurno ne ide u prilog sustavu koji se temelji na obilnom pisanom gradivu, apstrahiranju i pamćenju tog gradiva.
Protagonist filma je stvarna obitelj – mama i tata Jagatić i njihova djeca. Kako ste uspjeli pronaći obitelj koja bi se idealno uklopila u sinopsis filma?
Potraga je bila višemjesečna, ali uspješna! I mama Branka i tata Dubravko, i mala Neva i veća Lada, svi su se oni s toliko povjerenja prepustili u moje ruke, u taj projekt. Ali imali su i dobar razlog. Htjeli su da se počne više javno govoriti o problemu školstva.
Na koji način ste zapravo jedan stresan segment uspjeli pretvoriti u humor?
Život je za mene tragikomična pojava. Gledanje stvarnosti kroz prizmu humora pomaže nam da je proživimo i preživimo. Bez tog umijeća ovaj svijet bio bi mračno i depresivno mjesto. Trebamo odgajati djecu, ali i probati živjeti, u punini svih životnih dimenzija. Tek onda će djeca biti potpuna ljudska bića.
Na filmskom festivalu Jugoistočne Europe SEE u Parizu film “Povuci-potegni” osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film, a u međuvremenu je prikazan u programima ovogodišnjih izdanja Mediteran Film Festivala i ZagrebDoxa gdje je imao i svoju hrvatsku premijeru.
Ulaznice za premijeru filma “Povuci-potegni” mogu se rezervirati putem e-pošte (ulaznice@art-kino.org), a kupiti na blagajni Art-kina svakoga dana sat vremena prije početka prve projekcije ili putem platforme ulaznice.hr.
Film je 5. studenog prikazan na programu Kinoteke Zagreb, Kina Karaman u Splitu, te dubrovačke dvorane Visia, a nove projekcije u istim gradovima su najavljene za 11.11. Ovaj tjedan projekcije će biti i u Art kino Rijeci (10.11. i 14.11.), u Đakovu (12. – 13.11.), Kino Valli Pula (13.11. – 17.11.), a potom u Centru za kulturu Korčula (28.11.) i u kinu Pučkog otvorenog učilišta Rovinj (30.11.) te u sklopu revije dokumentarnog filma Fibula u Sisku (27.-28.11.). Raspored narednih projekcija i sve informacija o filmu «Povuci-potegni» redovito će biti ažurirane i dostupne na Facebook stranici filma.
