U Rijeci je jučer preminuo Borislav Ostojić, ugledni riječki novinar, publicist i umjetnički fotograf. Rođen u Imotskom 1937.godine, bio je dugogodišnji urednik kulture u Novom Listu, urednik dječjeg časopisa Galeb, a nakon mirovine predsjednik riječkog ogranka Društva umirovljenih novinara Grada Rijeke i Primorsko goranske županije. Po profesiji profesor prije novinarske karijere, radio je kao nastavnik u Koprivnici i bio ravnatelj Osnovne škole Bobijevo u Rijeci. Objavio je više knjiga, zbirke poezije i slikovnice. Novinarski posao radio je sa srcem, entuzijazmom i znanjem, dobitnik je Zlatnog novinarskog pera, nagrade Hrvatskog novinarskog društva.
Borislav Ostojić, uz novinarski rad i pisanje tekstova, bio je u potpunosti predan svojoj fotografskoj misiji. Svakodnevno je snimao niz fotografija, koje je uz popratni tekst, na radost brojnih pratitelja objavljivao na svome Facebook profilu. Znao je da strastveni fotograf jednostavno ne može protiv sebe, a pisanje je bilo zapisano u njegovom biću. Život je proveo kao novinar, urednik u časopisu „Galeb“, u „Novom listu“, radio je kao profesionalni fotoreporter u zagrebačkom Studentskom listu od 1957. do 1960. godine . Autor je dokumentarnih i umjetničkih fotografija, koje je predano snimao preko pola stoljeća. Bio je jednim od osnivača Fotokluba Rijeka, a do kraja je ostao njihov aktivni, počasni član.
Povodom izložbe „Analogna i digitalna impresija svjetlom“, održane u Galeriji Principiju organizaciji Foto kluba Rijeka, u veljači 2019.godine, kojom je autor na njemu najdraži način proslavio svoj 82.rođendan, Borislav Ostojić nam je izjavio da je mu je fotografija i genetski predodređena, jer njegov je djed bio profesionalni fotograf, a ujak se bavio fotografijom. Pojasnio je da svojoj foto-arhivi ma oko 10 tisuća negativa i približno 60 tisuća digitalnih zapisa, stoga mu je izabrati 35 fotografija za ovu izložbu bilo izuzetno teško te nadodao kako mu je najveći broj fotografija darovao sam život.
„ U ovo vrijeme digitalne fotografije, kada niste ograničeni njihovim brojem, svakodnevno napravim između 100 i 200 fotografija, a nekada dok se snimalo filmom, mjesečno ih je bilo približno toliko. Fotografiranje je danas najdemokratičniji način izražavanja, snima se kamerama, mobitelima, svi mogu fotografirati. Nekada je sav fotografski opus stao u jedan album, danas su nam prepuna računala. Snima se sve, snima se posvuda, to je dobro i ni na koji način ne uništava umjetničku fotografiju, jer svi možemo slikati na platnu, ali je malo istinskih umjetnika“, ispričao nam je Borislav Ostojić.
Na pitanje koja mu je lokacija najfotogeničnija rekao je „fotografski motivi su tamo gdje sam ja“, no ipak izdvaja rodni Imotski, Rijeku, Zagreb gdje se školovao i otok Susak, gdje je sa svojom obitelji proveo brojne životne trenutke.
„Dogodi mi se da mi Suščani kažu – mi živimo ovdje, ali ga ne vidimo tako. Napravio sam četrdesetak fotografija dimnjaka, niz fotografija kvaka kuća na Susku“, ispričao nam je Borislav Ostojić, zaljubljenik u umjetnost i fotografiju, koji se, zapravo nikada nije odvajao od svoje kamere Nikon. I zaista, ljepota jest u oku promatrača. Izuzetnog promatrača, fotografa, novinara i čovjeka s lavljim srcem, dragog, poštovanog i nezaboravnog Borislava Lava Ostojića.
Razgovor s Borislavom Ostojićem, koji je za teklic.hr u veljači 2019. godine, povodom njegove izložbe fotografije „Analogna i digitalna impresija svjetlom“ s njim vodila naša kolegica Elena Čuljat, u cijelosti možete pročitati ovdje i pritom vidjeti njegove autorske fotografije koje vas neće ostaviti ravnodušnima. Možda je pogled na njegove umjetničke fotografije i „posjet“ izložbi najljepši način da ispratimo nezaboravnog autora „riječi i slike“ Borislava Ostojića Lava, koji će nam trajno nedostajati.
