Mladi su ovih dana nevjerojatno društveno angažirani. Potiču svjetske pokrete protiv globalnog zatopljenja, odlučuju se za cijepljenje unatoč prosvjedima svojih roditelja i sad eto čiste smeće za zabavu i likeove na društvenim mrežama.
Od početka ožujka 2019, ljudi iz cijelog svijeta skupljaju smeće po plažama, cestama, parkovima i zapravo gdje god stignu, dijeleći „prije i poslije“ fotografije svojih uspjeha putem društvenih medijia. Sve je počelo kada je čovjek iz Arizone, Byron Román, na svojoj Facebook stranici podijelio set fotografija s alžirskim ekologom i aktivistom Dricijem Tani Younesom. Romanov post je pozvao tinejdžere na sudjelovanje u #TrashTag izazovu.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10156466235064055&set=a.10150601078734055&type=3&theater
“Ovo je novi #izazov za sve vas tinejđere kojima je dosadno”, dodao je on. “Snimite fotografiju područja koje treba očistiti, a zatim snimite fotografiju nakon što nešto učinite i objavite je.
Viralni uspjeh
Otkako je 5. ožujka objavio taj poziv na akciju, njegova je objava dobila više od 100.000 obožavatelja i 332.000 shareova. Još impresivnije, TrashTag Challenge, za razliku od svih dosadašnjih besmislenih izazova, ima stvarni utjecaj na naš svijet, o čemu svjedoče tisuće fotografija prije i poslije čišćenja.
Sigurno postoji prilično univerzalno kolektivno uzbuđenje oko ovih akcija koje su nadahnute društvenim medijima, akoje s eodnose na konkretne primjere pomaganja ili društveno kroisnog rada. Dok su internetski trendovi često okupljali mlađe zajednice kako bi jeli deterđent za pranje rublja, bacali sir na bebe i još gore, svijet je izgleda napokon zahvalan hashtagu koji potiče korisne akcije pojedinaca.
Kampanja TrashTag započela je 2015. godine, kada je tvrtka UCO, tvrtka koja se bavi outdoor opremom, pokrenula projekt poticanja ljudi na čišćenje okoliša. Románov post dao je kampanji nov život i novu dimenziju.
“Samo sam htio poslati pozitivnu poruku”, rekao je za Weather Channel. “Poruka se proširila diljem svijeta, daleko više od samo mojih prijatelja iz društvenih medija.”
Čak i prije nego je pokret TrashTag krenuo, ljudi širom SAD-a organizirali su događaje – u Georgiji, Pennsylvaniji i Sjevernoj Karolini, na primjer – koji su poticali zajednice da sakupljaju smeće s lokalnih plovnih putova sa kanuim, kajacima čak i pedalinama.
Ali mogu li napori poput TrashTaga napraviti razliku?
Komplicirano je. Ti su pothvati hrabri, ali ograničeni. Svijet je pokriven smećem, godišnje ga proizvodimo milijardu tona. Stručnjaci kažu da će se problem vjerojatno pogoršati eksponencijalno. Problemi u gospodarenju otpadom posebno pogađa zemlje u razvoju jer obično nemaju organizirane usluge prikupljanja i zbrinjavanja/recikliranja otpada.
Razvijene zemlje također imaju probleme sa smećem. Kada se plastika sakupi s plaže u Americi, na primjer, što se s njom događa? Idealno je reciklirati. Ali nije sve što mislimo da šaljemo u postrojenje za recikliranje zapravo završilo tamo. Mnoge se stvari ne mogu reciklirati jeftino ili učinkovito te se preusmjeravajuna odlagališta ili otpremaju u inozemstvo, gdje bi mogle biti ilegalno bačene ili spaljene.
Do 2050. godine oceani će sadržavati više plastike nego ribe, po težini, može se saznati iz prilično zastrašujućeg izvješća iz 2016. koje je objavio Svjetski gospodarski forum i Zaklada Ellen MacArthur.
“Mi ne možemo jednostavno reciklirati ili očistiti plažu kako bi spriječili zagađenje plastikom”, napisao je MacArthur, umirovljeni mornar, koji je postao filantrop, u postu na blogu koji je WEF objavio 2018. godine.“Plastiku treba suzbiti na njezinu izvoru. ”
Neke zemlje i gradovi biraju zabranu određenih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu, kao što su torbe za kupovinu i pribor za jelo. Na primjer, otočna nacija Vanuatu ima jednu od najstrožijih plastičnih zabrana i nada se da će nadahnuti druge zemlje da poduzmu akciju.
Ali zabrana nije jedina stvar koja bi riješila ovu krizu. Stručnjaci zagovaraju cjelovitiji pristup u kojem se poboljšava infrastruktura za recikliranje i prikupljanje, a velika poduzeća i tvrtke fosilnih goriva čine svoj dio kako bi zaustavile proizvodnju nepotrebne plastike.
