Međunarodna konferencija u Rijeci pozvala na otvoreniji dijalog o identitetu, integraciji i demografskim promjenama.
Migracije su nezaustavljiv tok, ali Hrvatska još nema odgovor.
Rijeka kao simbol multikulturalnosti
U Gradskoj vijećnici Grada Rijeke održana je međunarodna konferencija “Migracije i migranti: izazovi i odgovori”, u organizaciji Udruge Slobodna Država Rijeka i Coppieters Foundation, uz podršku Primorsko-goranske županije, Società di Studi Fiumani i Zajednice Talijana Rijeka. Skup je okupio znanstvenike, kulturne djelatnike i istraživače iz Hrvatske i inozemstva, koji su kroz niz izlaganja ponudili široki uvid u migracije kao povijesni proces, društvenu činjenicu i politički izazov.
“Rijeka je grad koji je kroz svoju povijest više puta mijenjao granice, ali nikada nije izgubio sposobnost da prima, razumije i povezuje ljude”, istaknuo je Danko Švorinić iz Udruge Slobodna Država Rijeka. “Identitet nije nešto zatvoreno i zadano, nego nešto što se izgrađuje u odnosu s drugima.”
Europa pred zrcalom vlastite povijesti
Profesor Damir Grubiša postavio je tezu da suvremene migracije nisu rezultat samo ekonomskih razlika, nego povijesnih odnosa moći, ponajprije kolonijalizma i njegovih modernih nastavaka. Europa migrante često promatra kao “sigurnosnu prijetnju”, dok se Sredozemlje pretvorilo u “masovnu grobnicu”, upozorio je Grubiša.
“Migracije su tok, a ne incident. Tok ne možeš zaustaviti zidom. Možeš ga samo upravljati solidarno, pravedno i ljudski”, naglasio je, upozoravajući na normalizaciju novih logora za migrante kao “dramatičan povratak povijesnih praksi koje smo vjerovali prevladanima“.
Hrvatska pred demografskim preokretom
Profesor Tado Jurić iznio je rezultate opsežnog istraživanja o ratnim izbjeglicama iz Ukrajine, tražiteljima azila i ekonomskim migrantima koji dolaze raditi u Hrvatsku. Dok mladi i obrazovani odlaze, istovremeno raste broj stranih radnika, a Hrvatska gotovo bez javne rasprave ulazi u novu migracijsku stvarnost.
“Ako se migracije ne prate jasnom državnom politikom, one oblikuju društvo same, a to najčešće ne vodi smjeru koji želimo”, upozorio je Jurić, naglašavajući da Hrvatska nema integracijsku strategiju, nema demografsku viziju, a rasprava se vodi u medijskom prostoru straha i predrasuda.
Identitet između povijesti i sadašnjosti
Književnik Milan Rakovac govorio je o migraciji kao neprekidnom ljudskom iskustvu, posebno izraženom u Istri i na Kvarneru. “Mi smo ponosni mješanci – ne jedno ili drugo, nego oboje”, rekao je, ističući da migracije oblikuju identitet, jezik i kulturu.
Eszter Tamaskó prezentirala je istraživanje pisama hrvatsko-rackih iseljenika iz Dušnoka u SAD s kraja 19. stoljeća, pokazujući da identitet nije ono što piše u službenim dokumentima, nego ono što se čuva u jeziku doma, obitelji i sjećanja.
Povijesne lekcije i suvremeni izazovi
Konferencija je obradila i složene povijesne migracije iz regije – od egzodusa oko 300.000 ljudi iz Istre, Rijeke i Dalmacije nakon Drugog svjetskog rata do iseljeničkih valova tijekom fašističke represije. Siniša Tatalović predstavio je demografsku analizu nacionalnih manjina, dok su Marino Micich i Giovanni Stelli govorili o očuvanju identiteta u egzilu.
Róbert Gönczi upozorio je na instrumentalizaciju migracija kao oblika hibridnog ratovanja, analizirajući zračnu liniju Bengazi–Minsk koja se u institucijama EU tumači kao koordinirana operacija za destabilizaciju europskih granica.
Poziv na dijalog
Konferencija je jasno pokazala da su migracije složen fenomen koji zahtijeva interdisciplinarni pristup i otvorenu javnu raspravu. Umjesto zatvaranja u strah i predrasude, potreban je dijalog koji prepoznaje migracije kao povijesnu konstantu i društvenu stvarnost koja oblikuje budućnost Hrvatske i Europe.
Kako je zaključio Milan Rakovac: “Ubiti državu da bismo stvorili Europu – pretvoriti je u zajednicu, a ne u tvrđavu.”
