Naslikana 1906. godine “Glava mlade djevojke”, malo prije čuvenih “Gospođica iz Avignona” Pabla Picassa, označena je kao početak kubizma.
Platno od 54 centimetra, široko 42, procijenjeno na 26 milijuna eura, pronađeno prije nekoliko dana na Korzici, pratila je posebna garda od Bastie do španjolske vojne baze Torrejon de Ardoz. Smještena u blindirani kovcčg težak 100 kilograma, slika je napokon stigla u madridski muzej Reina Sofia i pothranjena u drugom prizemlju zdanja Jean Nouvel, nazvanog po galskom arhitektu koji je izgradio aneks. Zanimljivo je da se nekoliko stepenica dalje nalazi i čuvena “Guernica”, također donesena iz inozemstva 1981. godine, kada je američka vlada dozvolila prijenos u zemlju umjetnikovog podrijetla.
“Mi smo pravni depo, čekajući definitivnu odluku suda”- objasnili su odgovorni španjolskog muzeja koji se ne smiju mnogo povjeravati o događaju. Ako platno bude vraćeno vlasniku Jaimeu Botinu, bivšem predsjedniku i najvećem dioničaru banke Bankinter, madridski muzej će osigurati transport i platiti izdatke. Ali ako država dobije sudski proces “Glava mlade djevojke” će se smjestiti do “Guernice” čiji je nastanak ovjekovječila hrvatska fotografkinja i umjetnikova životna pratilja, Dora Maar.
U središtu nove afere Picassove ostavštine je pitanje prodaje umjetnine, izvan Španjolske! Prije tri godine, slavni Christe’s je preko Ministarstva kulture tražio dozvolu izlaska slike za Euroshipping Charter Company, tvrtku koju kontrolira Botin. Specijalizirani servis, Savjet za procjenu i izvoz je odbio upit jer “ne postoji slično djelo na prostoru Španjolske”! U svom izvještaju Savjet je objasnio kako slika odgovara periodu u kojem je Picasso bio pod direktnim utjecajem iberičke umjetnosti, pa su umjetnikova otkrića epohe imala odlučujući utjecaj ne samo na kubizam, nego na razvoj cjelokupnog slikarstva 20. stoljeća”.
Prošlog proljeća je nacionalana Audijencija koju je pokrenuo Botin, potvrdila odluku ministarstva, a obrana uputila žalbu Vrhovnom sudu, najvećoj pravnoj instituciji. Prošlog mjeseca, švicarski upit o izvozu jedne nenaslovljene slike je zainteresirao francuske carinike, koji su dobili podršku španjolskih autoriteta. U luci Calvi dobro je pregledana jedrilica “Alix” jer pripada poduzeću kojim upravlja uporni bankar. Platno je bilo dobro sakriveno, ali je pronađeno zahvaljujući radarima i rendgentskim zrakama. Dobro upakirano, trebalo je otići u Švicarsku, ali je Vrhovni sud ustanovio kako je neizvozivo! Zakon o kulturno-povijesnom naslijeđu je jasan -“Sva dobra proglašena naslijedstvom španjolske države, pripadaju istoj”!
Prisustvo platna na brodu “Alix” nije bilo slučajno jer je to mjesto strateške obrane poduzetnog Botina, čiji su odvjetnici objasnili kako je “Slikano u inozemstvu gdje je otkupljeno i dugo boravilo pa je imalo trajno boravište izvan Španjolske. Znači, slika nije izvezena ni legano niti ilegalno. Posebno zato što ga španjolska vlada ranije nikada nije tražila”.
Trajno boravište
Slika je, izgleda, ostvarena u katalonskom selu Gosol, u kojem je Picasso boravio početkom prošlog stoljeća. Međutim argument trajnog boravišta je navodno britanski jedrenjak, koji je strani teritorij usidren u španjolskoj luci, prema tumačenju odvjetnika. Aspekt stranog tla je odstranila nacionalna Audijencija koja napominje: “Prisustvo stranog plovila u španjolskom selu je pod državnim nadzorom jer se ne radi o vojnom, nego civilnom jedrenjaku. Španjolska je kupila platno u Londonu 1977. godine, dvadeset godina prije gradnje “Alixa”.
Španjolske vlasti pobijaju Botinove argumente pitajući se “Zbog čega je bankar tražio dozvolu za izvoz slike 2012. godine ako se nalazila u Engleskoj? Njegovi odvjetnici spominju grešku Christie’s što je gotovo nemoguće, budući da je u pitanju iskusni i jako poslovni mastodont svjetske prodaje umjetnina.
Botin koji sebe smatra vlasnikom platna je, odjednom, postao diskretan. Financijer je i ranije imao problema sa svjetskom pravdom koja je od njega tražila 27 milijuna eura poreza i 19 drugih za naslijeđe, pošto je sakrio vrijedna dobra u Švicarskoj. Botin je veliki sljedbenik filozofije ičcesto objavljuje tekstove u “El Paisu” pa je 2013. napisao; “Mnogo toga se može podnijeti, ali ne i loš primjer”!
Džana Mujadžić
