Umjetnička organizacija Istra film započela je novi ciklus Digitalnih susreta. Riječ je o programu koji omogućuje besplatno online gledanje dokumentarnih filmova iz zemlje i svijeta. Filmove možete pogledati OVDJE, a mi smo ovim povodom popričali s Tihom Modrić iz Istra Filma.
Digitalni susreti otvaraju se filmom “Dugosvirajući rock”, koji je i pobijedio na festivalu glazbenog dokumentarnog filma u Zenici. Postoji li danas nada u život rock glazbe kao što je bilo u vrijeme renesanse LP Rocka?
Nada u život rock glazbe postojat će dokle god postoje ljudi sjajne životne energije i duha kao što su rockerice i rockeri okupljeni oko udruge LP Rock, a tome ponajbolje svjedoči film “Dugosvirajući rock” koji na topao, nježan i optimističan način prenosi tu inspirativnu energiju.
Kako je javnost, a osobito mladi, reagirala na Digitalne susrete i kakve su njihove povratne informacije? Naime, u 24 sata film “Dugosvirajući” rock je pogledan više od 300 puta….
Moram priznati da smo oduševljeni reakcijom publike. U manje od dva dana koliko program traje, ponuđene sadržaje pogledalo je gotovo 500 ljudi iz Hrvatske. Posebno nas veseli što ljudi ispunjavaju i anketni obrazac dostupan putem naše web stranice te šalju svoje utiske i sugestije. Reakcije su odlične. Publici se najviše sviđa jednostavan pristup sadržaju i njegova raznovrsnost.
Što nas sve očekuje u novom ciklusu Digitalnih susreta?
Mjesec ožujak u svijetu slavi se kao Mjesec žena i ženske povijesti pa će od sljedećeg tjedna putem Digitalnih susreta biti omogućeno gledanje još desetak sjajnih dokumentaraca o poznatim i manje poznatim ženama, kao i filmovi ženskih autorica. Uz većinu tih filmova bit će moguće pogledati i što su o njima rekli njihovi autori koji su nam poslali kratke video pozdrave kao uvod u pojedini film. Također, kroz nekoliko dana u Digitalnim susretima bit će dostupne dnevne kronike koje su snimili naši kolege s ukrajinske televizije te nekoliko filmskih naslova koji govore o događajima u Ukrajini.
Postoji li Vama neki posebno dragi film iz ciklusa Digitalnih susreta koji biste preporučili svima? Koji je to film i zašto?
Filmovi dostupni putem Digitalnih susreta bave se različitim temama i zanimljivi su raznim publikama. Dokumentarci koji govore o riječkim povijesnim ličnostima iz dokumentarnog serijala “Patristika fluminensia” ciljano su postavljeni za djecu osnovnih i srednjih škola kako bi im se približila povijest ovoga grada. Teško je odvojiti jedan film jer, osobito u rubrici History Film Festival mogu se pogledati fantastični filmovi, kao što je poljski “Dodir anđela”. Taj film bio je u užem izboru za Oscara, a snimljen je posebnom tehnikom arhikolaž koju je redatelj ”izumio” kako bi bolje približio priču glavnog protagonista, gluhog slikara koji priča o svojem životu obilježenom holokaustom. Od sljedećeg tjedna publika će moći pogledati i film “Vratite mi moju zemlju” u kojoj šest afganistanskih žena govori o svojim životima u toj zemlji nekada i danas. Film je osvojio nagradu publike na petom HFF-u jer nam otkriva stvari o Afganistanu koje većina ljudi ne zna, a ujedno je i posveta nevjerojatnoj snazi tih žena.
A kada gledamo općenito, koji Vam je najdraži film? Kakve žanrove preferirate i koji filmovi Vas inspiriraju?
Iako mi nije omiljeni film, svaki put kada pogledam “Kuma” pitam se kako bi se ijedan film poslije mogao mjeriti s takvim remek-djelom. To je film kojega sam pogledala bezbroj puta i svaki put me sve više oduševi jer je sve u tom filmu, od scenografije, glume, glazbe savršeno funkcionira. Volim gledati filmove raznih žanrova, od komedija Woody Allena, Almodovarovih “Žena na rubu živčanog sloma” i “Sve o mojoj majci” do Spielberga i Tarantina. U posljednje vrijeme, priznajem da puno više gledam serije. Televizija je posljednjih godina po meni premašila velika platna i smatram da su danas serije puno bolje od filmova. Tu ponajprije imam na umu “Igru prijestolja”.
Ciklus Digitalnih susreta pokrenuli ste s ocem, Bernardinom Modrićem. Iza Vas je već jedan ciklus, no kada ste počeli razmišljati o projektu i kako je sve krenulo?
Ideja o Digitalnim susretima nastala je tijekom prvog lockdowna u proljeće 2020. To je bila godina Rijeke – Europske prijestolnice kulture za koju smo mi pripremali nekoliko projekata. Neizvjesna situacija i odvojenost od prijatelja, obitelji i života kakvog smo do tada poznavali natjerala nas je da smislimo način na koji bismo i dalje bili u doticaju s publikom i ponudili im različite sadržaje do ponovnih susreta u kinima. Moj otac bio je veliki radoholičar, tako da mi od početka pandemije nismo ni u jednom trenutku prestali raditi, već je to za nas bila prilika da krenemo u realizaciju novih programa. Ministarstvo kulture i medija uskoro je objavilo javni poziv za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja putem kojega smo dobili sredstva za pokretanje i realizaciju Digitalnih susreta.
S obzirom na to da je Vaš otac nažalost nedavno preminuo, kako je u novi ciklus krenuti bez njega? Koliko njegova pojavnost nedostaje u cijeloj priči?
Jako nedostaje. On je jednostavno bio toliko pun energije, života i ideja za nove projekte da je teško misliti uopće na to što ga više nema. U nekom duhovnom smislu ipak se u svemu što radimo osjeća njegov trag i prisustvo. Znam na što bi puhao i okretao očima, kao što znam i što bi zaslužilo njegovu pohvalu. Mi smo se odlično nadopunjavali u smislu posla kojim smo se zajedno bavili i dobro smo raspodijelili poslove. Na meni je ostala teška zadaća da nastavim ono što smo zajedno pokrenuli i nadam se da tu neću nikoga razočarati.
U vrijeme pandemije, mnogi su krenuli putem streamanja. Jesu li programi Istra filma postali vidljivijima? Što trenutno okupira Istra film?
Istra film je u vrijeme pandemije imao program filmskih radionica pod nazivom Filmofilija koje su se odvijale uživo pred publikom u Gradskoj loži u Kastvu te su istovremeno bile prenošene putem internetske platforme što se pokazali jako zanimljivim i uspješnim projektom. Na radionicama je tako sudjelovalo preko stotinu ljudi, koji su mogli učiti od profesionalaca, postavljati im pitanja bez obzira na fizičku udaljenost. Live stream smo koristili i ranije kako bismo uživo prenosili neka događanja poput otvorenja History Film Festivala. U današnje vrijeme live stream izaziva interes brojnije publike, ali ne može nadomjestiti doživljaj druženja uživo.
Istra film već duže vrijeme provodi i program prilagođavanja filmova za odrasle s oštećenjem sluha i/ili vida pod nazivom Inkluzivno kino. Kako ste došli na takav poduhvat?
S programom prilagođavanja filmova za osobe oštećena sluha i/ili vida pod nazivom Inkluzivno kino započeli smo 2019. godine. Ideja je nastala krajem 2018. godine i osmišljanja programa za sljedeći History Film Festival. Tijekom prijašnjeg, drugog izdanja festivala imali smo iznenađujuće puno publike zbog čega sam provela anketu i razgovarala s mnogim ljudima u publici. Razmišljala sam o publici koja nedostaje, koju nismo uspjeli privući. U to vrijeme slučajno sam naišla na članak kojega je napisao slijepi filmski kritičar i filmofil, Branimir Šutalo. On je u tom članku pisao kako i među slijepima postoje filmofili. On je izgubio vid jako naglo u dobi od 18 godina, a obožavao je filmove. Kasnije je nastavio ”gledati” filmove na način da bi mu supruga prepričavala svaku scenu. Postalo mi je jasno da film u današnje vrijeme ima interaktivnu i integrativnu vrijednost. O filmovima pričamo s prijateljima, gledamo ih s obitelji. Prilagođavanje filmova osobama s invaliditetom stoga je važno kako bi se oni osjećali ravnopravnim članovima društva.
Upravo je stigla i jedna lijepa vijest iz Beograda. Film “Tko je ovdje lud?” uvršten je u program 69. izdanja Martovski festival – Belgrade Documentary and Short Film Festival. Jesu li se slegli dojmovi?
Jako nas je razveselila ta vijest. Martovski festival jedan je od najdugovječnijih festivala u regiji, a mojem je ocu on bio najdraži zbog odlične atmosfere. Film “Tko je ovdje lud?” topla je priča o psihički bolesnim osobama korisnicima Doma Turnić koji se kroz različite aktivnosti, poput natjecanja u pjevanju, glumi ili vođenjem radijske emisije, pokušavaju vratiti u društvo iz kojega su nekada otišli uslijed uglavnom tragičnih okolnosti. To su osobe koje ne trebaju bolničko liječenje, a koje smo mi kao društvo zbog predrasuda gurnuli na margine te u geta domova i institucija. Uvrštavanje filma u program Martovskog festivala najviše mi znači zbog korisnika i djelatnika Doma Turnić koji su u filmu sudjelovali i učinili ga veselim i duhovitim filmom bez obzira na njihove teške životne priče.
Kakva je riječka filmska publika iz Vaše perspektive?
Riječku filmsku publiku čini mnogo različitih skupina ljudi tako da je o njoj teško govoriti kao o jednom entitetu. Smatram da je pandemija uvelike promijenila način gledanja filmova tako da je postalo prilično teško okupiti velik broj ljudi u kino-dvorani, dok za online projekcije postoji velik interes, osobito kod mlađe publike. No, to je dobar poticaj nama koji stvaramo programe da se mijenjamo, razvijamo i stvaramo nove načine prilagođavanja raznim publikama.
Biste li za sebe rekli da se filmofilka? Kada se kod Vas uopće rodila ljubav prema filmovima?
Mislim da se ovim poslom može baviti samo osoba koja gaji veliku ljubav za filmsku umjetnost. Za moju ljubav prema filmu najzaslužniji je moj otac koji me odveo u kino prvi put kad sam imala dvije godine, a kasnije se sjećam da smo barem jednom tjedno odlazili uglavnom u Teatro Fenice. Tata je zaradom od nekog filma kojega je radio kupio video rekorder koji je bio vrhunac tehnike početkom 90-ih pa je na prazne kazete snimio stotine filmskih klasika. Kod kuće smo imali pravu videoteku (još je uvijek imamo, ali ne i video rekorder) pa smo moja sestra i ja znale sve dijaloge u “Danu velikih valova”, “Kumu”, “Ninočki” i “Ferrisu Buelleru”.
Od 2017. godine organizator ste i History Film Festivala – jedinog međunarodnog festivala u svijetu koji se isključivo fokusira na povijesne dokumentarne filmove. Kako to da ste zaronili baš u ovu nišu – povijesnih-dokumentarnih filmova?
Ideja o pokretanju History Film Festivala nastala je puno ranije. Moj otac je snimio brojne dokumentarne filmove o poznatim osobama iz riječke i hrvatske povijesti. Kad bi ih prijavljivao na festivale diljem svijeta primijetio je da ne postoji festival koji se bavi isključivo ovim podžanrom. Uz to, Rijeka je grad s izuzetno uzbudljivom povijesti što čini njezin jedinstveni identitet, stoga ne postoji bolje mjesto od Rijeke za festival koji se bavi poviješću.
Mnogi na prvi spomen povijesno-dokumentarnih filmova okreću očima, no History Film Festival pokazao je da takvi filmovi uopće nisu dosadni. Štoviše, naprotiv. Što je po Vama prava ljepota ovih filmova?
Hahaha, da, mnogi umru od dosade na sam spomen povijesti ili dokumentarnog filma, a kamoli tek kombinacije. Pri odgovoru na ovo pitanje koristit ću se riječima Vinka Brešana koji je za HFF rekao sljedeće: ”Da bismo razumjeli sadašnjost, moramo shvatiti povijest, a povijest se interpretira. Interpretacija povijesti može biti drama, melodrama, komedija pa čak i vestern, a sve to ima History Film Festival.”
Postoje li uopće stereotipi o povijesno-dokumentarnim filmovima?
Postoje stereotipi ponajviše zbog filmova kojima smo često (bili) izloženi putem televizije, a koji su uvijek na potpuno identičan zatvoren način prepričavali neke događaje iz prošlosti. Do danas se dokumentarno-povijesni film razvio i prešao granice uobičajenog, pa se povijest interpretira na bezbroj zanimljivih načina: nekada je to kroz animaciju, igrane scene pa čak i ”oživljavanjem” arhivskih snimaka. Nadalje, povijesno-dokumentarni filmovi više se ne bave isključivo političkim ličnostima i ratovima, već rasvjetljavaju prošlost otkrivajući nepoznate stvari o raznim događajima i ljudima, poznatima i nepoznatima.
Kako je biti dijelom jednog tako velikog i društveno, povijesno i edukacijski značajnog projekta kao što je Histoy Film Festival koji svake godine dostiže jednu novu razinu?
Uvijek je to jako puno posla i brige, osobito pred sam početak festivala, ali je također i ogromna nagrada kada vas gostujući autori iz Hrvatske i svijeta, publika i pokrovitelji pohvale i nastave podupirati kroz sljedeća izdanja.
Možemo li i ove godine očekivati novo izdanje History Film Festivala?
History Film Festival ove će godine imati svoje šesto izdanje u periodu od 13. do 17. rujna. Trenutno još imamo otvoren poziv za prijavu filmova, od kojih će naš novi izbornik, Boris Ružić izabrati tridesetak najboljih naslova koji će se boriti za deset festivalskih nagrada. Također, mogu reći da će ovogodišnjim žirijem predsjedati cijenjeni hrvatski redatelj Branko Schmidt te da ponovno očekujemo dolazak brojnih filmskih autora koji će u Rijeci predstaviti svoje filmove nadamo se brojnoj publici.
Tekst: Lidija Balog
