Premijerna izvedba plesne predstave “Venezuela” svjetski poznatog izraelskog koreografa Ohada Naharina u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca pretvorila se u poprište prosvjeda. Dok su aktivisti iz lože prekidali izvedbu uzvikujući parole, uprava kazališta i publika ostali su zatečeni, a na koncu je morala intervenirati i policija.
Dugo iščekivana premijera baleta “Venezuela” u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca započela je u subotu navečer u napetoj atmosferi koja je kulminirala prekidom predstave. Dok se publika smještala na svoja mjesta, ispred kazališta već se okupila manja, ali iznimno glasna skupina propalestinskih prosvjednika. Buka zviždaljki, sirena i megafona prodirala je u foaje, no pravi šok uslijedio je kada je dio aktivista, koji su očito unaprijed kupili ulaznice za jednu od loža, prekinuo sam početak izvedbe. Iz lože su razvili transparente s porukama “Stop artwashingu genocida” i “U Rijeci Gaga, u Gazi grobnice”, zasuli gledalište lecima i glasnim zviždanjem onemogućili početak predstave.
Otpor prekidu kulturnog događaja
Nakon početne nevjerice, uslijedila je intervencija osiguranja i policije. Jedna je aktivistica privedena zbog narušavanja javnog reda i mira, no kasnije je puštena na slobodu. Unatoč kaosu i odgodi od gotovo pola sata, ansambl je pokazao iznimnu profesionalnost. Predstava je izvedena do kraja, a riječka publika nagradila je plesače višeminutnim ovacijama, pokazujući time podršku umjetnicima i otpor prekidu kulturnog događaja. No, drama se nije završila spuštanjem zastora. Prilikom izlaska iz kazališta, prosvjednici su dočekali publiku povicima “Publiko, srami se” i “HNK, ruke su vam krvave”, dodatno polarizirajući ionako napetu večer.
Iza prosvjeda stoji nekoliko inicijativa, među kojima i “Za K.R.U.H.”, koje su danima pozivale na bojkot predstave. U svom priopćenju, akciju su nazvali simboličkim činom protiv “kulturne kolaboracije s režimom kojem se sudi za ratne zločine”. Tvrde da je koreograf Ohad Naharin “figura kulturne hegemonije” čija je plesna kompanija Batsheva Dance Company financirana iz izraelskog državnog proračuna, uključujući ministarstva kulture i vanjskih poslova. “Ovo nije predstava. Ovo je izvozni proizvod izraelske kulturne diplomacije”, poručili su, zahtijevajući bojkot svih izvedbi, odbijanje suradnje s izraelskim institucijama te smjenu uprave kazališta na čelu s intendanticom Dubravkom Vrgoč i ravnateljem Baleta Leonardom Jakovinom.
Paradoksalno, meta prosvjeda postao je umjetnik koji je i sam poznat po kritičkom stavu prema izraelskoj vladi i koji je dan prije premijere, u javnom razgovoru u Rijeci, nedvosmisleno izjavio: “Ja sam za Palestinu. Bez Palestine nema budućnosti Izraela”. Naharin je tada objasnio kako ga zbog njegovih stavova bojkotiraju i pojedini gradonačelnici u samom Izraelu te da novac kojim se financira njegov rad ne smatra državnim, već javnim novcem građana. Čitav incident dobiva još apsurdniju dimenziju uzevši u obzir da predstava “Venezuela”, čiji naziv nema veze s državom već je igra riječi na hebrejskom, ne nosi nikakvu političku poruku, već istražuje slojevitost percepcije kroz jedinstveni koncept u kojem dvije grupe plesača izvode identičnu koreografiju na potpuno različitu glazbu.
HNK: “Stvorena je atmosfera nelagode i nesigurnosti”
Uprava HNK Ivana pl. Zajca oglasila se priopćenjem u kojem je izrazila žaljenje zbog ometanja premijere. Istaknuli su kako je organizirana skupina prosvjednika “stvorila atmosferu nelagode i nesigurnosti među publikom, umjetnicima i kazališnim osobljem”, napominjući da se u dvorani nalazilo nekoliko stotina posjetitelja, uključujući djecu i starije osobe. “HNK Ivana pl. Zajca čvrsto stoji uz slobodu umjetničkog izraza i pravo na različita mišljenja. Poštujemo mirno izražavanje stavova, ali podsjećamo da prosvjed ne smije ugrožavati sigurnost niti onemogućavati izvedbu”, stoji u priopćenju. Zahvalili su publici na smirenosti, a ansamblu na profesionalnosti, potvrdivši da se daljnje izvedbe nastavljaju prema planu.
Umjetnost kao kolateralna žrtva?
Događaji u riječkom kazalištu otvorili su bolno pitanje o mjestu umjetnosti u vremenu globalnih sukoba i granicama aktivizma. Dok prosvjednici svoje djelovanje vide kao “etički minimum” i čin solidarnosti, kritičari ga nazivaju “barbarskim napadom na umjetnost” i agresivnim nametanjem političkog značenja djelu koje ga samo po sebi ne sadrži. Umjesto dijaloga, za koji su sami u proglasu naveli da ga “nema dok bombe padaju”, odabrali su blokadu, pretvarajući kazališni trg u arenu ideološkog sukoba. Incident je duboko podijelio riječku javnost, ostavljajući gorak okus i pitanje može li kultura preživjeti kao prostor slobode kada postane metom onih koji, u ime jedne borbe, ograničavaju drugu.
