“Komorni kolaži hibridnih krajolika nastalih preklapanjem fotografskih predložaka, isječaka iz novina, ponegdje teksta, donose nam teme zajedništva i samoće. U izmjeničnom ritmu bliskosti i otuđenja ponavljaju obrazac kontinuirano izrađivanih albuma, prenešenih na papirnato tijelo vizualnih rebusa. Radovi Emanuele Santini u vidu autobiografskih reminiscencija, ostavljaju dojam pažljivo probranih podataka – ljudi, mjesta i događaja, prošivenih tišinom introspekcije. Element tišine osjeća se u bijegu od glasnih razgovora i prezaposlenosti svijesti koja budi želju za suprotnim – u prostornom smislu za prazninom, na crtežima postignutom neprimjetnom odsutnošću dijaloga, bez obzira da li se pojavljuje jedan, ili više likova. Izostanak dijaloga u smislu ostvarenja dvosmjerne komunikacije vidljiva je u stavu protagonista koji u pravilu zauzimaju odmak, izbjegavaju bliskost pogledima u stranu” (Away with Fairies:APlace of Retreat, 2010).
Tišina je dvoznačna, pojavljuje se kao želja i kao frustracija. Pravilno posloženi tekst, sastavni dio rada A love for Y’s (2013), pojavljuje se čas kao ispovjedni tekst proizvoljno nabacanih misli, jednako zastupljenih nabrajanja trivijalnih događaja iz svakodnevice kao i bitnih, osobnih prosudbi.
Pokušavajući bujicu misli učiniti smislenim monologom, autorica ga vizualno strukturira, sažima u pravokutno polje. Ono što se tada dogodi, a što gledatelj primijeti s lakoćom, jest da se doslovnost teksta, njegova ogoljela jednostavnost neočekivano izokrene u alegorični, zagonetni most između svijesti i nesvjesnog.
Radovi Emanuele Santini nas povlače u nesigurnost intime, sumnju da u sebe ne možemo biti sasvim sigurni, da se možda probudimo drugačiji, jer, i u drugome pronalazimo sebe. Otud proizlazi učestali postupak prisvajanja tuđeg teksta. Knjigu istrgnutih stranica koju je dobila na poklon koristi kao registar emotivnih stanja, iz kojeg izdvaja samo neke riječi, čineći je povlaštenom da iz nekog prošlog preskoči u sadašnji trenutak. Emanuelin rad možemo promatrati kao pospremanje vlastite sobe, preslagivanje spremišta emotivnih isječaka, u nastojanju da prihvati sve, a odredi se prema bitnom.” Sabina Salamon
Izvor članka i link na kojem možete pročitati ostatak teksta: Port.hr
