Nakon zadnjeg pogleda na planinu Tongariro, ujutro oko devet smo krenuli prema Wellingtonu. Stali smo u mjestu Taihape da bi se okušali u bacanju gumenih čizama. Da, dobro ste pročitali. Taihape svake godine slavi Dan gumene čizme tj. Gumboot day, kada se održava natjecanje u bacanju gumenih čizama u dalj, na za to specijalnoj izgrađenoj stazi na kojoj se svakog dana u tom montipajtonovskom sportu, može okušati tko god zaželi. Chase nam je donijela par gumenih čizama i natjecanje je počelo. Pobjedio je Joe, a nama ostalima bilo je dovoljno da smo imali prilike učestvovati u bacanju gumene čizme u dalj. Kome to ne bi bila čast?
Natjecanje u bacanju čizme u dalj u punom jeku…natjecatelj broj 4 dao je sve od sebe da njegova čizma odleti najdalje. Da li će uspjeti pogoditi Chase koja na kraju staze mjeri rezultate?
Chase nam je u busu podijelila prospekte za filmske ture u Wellingtonu. Iako nisam neki obožavatelj Gospodara prstenova, odlučila sam otići zajedno s Ericom, a više me je privukao odlazak u Weta Studios iz čije je radionice izašao i King Kong Petera Jacksona. U svakom slučaju sigurno će biti zabavno, a pogotovo kad idem s Ericom. Ravno iz Stray busa uskočili smo u kombi ture Gospodara prstenova , a Chase je rekla da će nam istovariti ruksake u hostel.
Odvezli smo se na obližnje brdo Victoria iznad Wellingtona u čijoj su se šumi snimale scene iz filmova. Vodič je sa sobom imao lap top i onda bi nam pokazao određene scene iz filma i mjesta na kojima su snimljene. Većinu se lako moglo prepoznati, dok je jedna bila toliko obrađena da nije ni ličila na mjesto snimanja.
Litica s koje je sniman filmski logor u Dunharrowu, skoro neprepoznatljivo.
Vodič nas je vodio po stazama po kojima je hodao Frodo, a zatim smo stali kraj drveta na kojem su se Frodo i Sam odmarali pušeći lule i pekli kobasice u tavi. Filmove gledala jesam, ali scena se baš najbolje sjećala nisam, pa sva sreća da smo prethodno pogledali kako je to izgledalo na filmu jer sada je na nama bio red da odglumimo junake filma u istim položajima i tako se slikamo. A da sve bude vjerodostojnije vodič je sa sobom imao i potrebne (plastične) rekvizite: lule, tavu s kobasicama, polomljenu mrkvu nakon što se se hobiti bježeći s farme skotrljali niz brdo i završili jedan preko drugoga na prašnjavom tlu. Slikali smo se i u toj pozi, a tura je postajala sve smješnija. Meni je bilo zabavno, a pravim obožavateljima Gospodara prstenova mora da je bilo nevjerojatno uzbudljivo. Čak je i meni bilo cool. Koliko smo bili uspješni u glumljenu Froda, hobita i Crnog jahača pogledajte sami…
Dok u tavi cvrče kobasice, Frodo i Sam odmaraju uz lule.
Hobiti bježe s farme i nakon strmoglavljivanja niz padinu završavaju na hrpi.
Nakon scena lakog sadržaja trebalo se pripremiti za one ozbiljnije, Crni jahač ušao je u trag hobitima i tu je napetost trebalo vjerodostojno prikazati. A hobitima, iako su upola ljudske visine, hrabrosti ne manjka. Na jednom mjestu se čak nalazio stup koji je pokazivao njihovu visinu, meni je došao do iznad struka.
Hobiti se u zadnji čas skrivaju od Crnog jahača, a Frodo je u napasti da stavi prsten. Stablo je ovdje stavljeno samo za snimanje i poslije su ga morali ukloniti, da sve izgleda kao prije. Šteta.
Tri dobrovoljca prerušila su se u Crnog jahača i otišla na vrh brda.
Hobiti su na vrhu brda ugledali sileutu Crnog jahača. Naš Crni jahač od ljudi (uz malo potamnjivanje slike da bude što sličnija stvarnoj sceni) ispao je skoro kao u filmu…nije loše, ha?
Vrijeme u hobitonskoj šumi je proletjelo,a turu smo nastavili posjetom mini muzeju Weta Cave, kojeg je osnovao Peter Jackson sa još troje ljudi. Odgledali smo kratki film o nastanku filmova na kojima su radili, a zatim razgledali mnogobrojne figure i predmete iz Gospodara prstenova, King Konga, Avatara, Narnijskih kronika i mnogih drugih filmova iz njihove radionice.
U Weta Cave možete popričati i s Gollumom, a osim mnogobrojnih figura i predmeta, prodaju se knjige i DVD-i.
Turu smo završili vožnjom uz prekrasan zaljev Scorching iznad kojeg je zalazeće sunce nebo prošaralo ružičastim tonovima. U hostel smo stigli zadnji čas da se ostalima pridružimo u zajedničkom izlasku na večeru. Desetak minuta za brzinsko uređivanje i već smo zajedno s ostalima i Chase hodali ulicama Wellingtona u potrazi za finom hranom. Na kraju smo smo se rasuli u kompleksu kina i završili u kineskom restoranu u njegovom sklopu. Dio nas. Neki su otišli jesti u meksički preko puta, a neki i u Mc Donald’s. Toliko o zajedničkoj večeri. Ali ipak smo se vratili svi zajedno i još po putu ugrabili sladoled, a onda se svi skupili na piću u baru u podrumu hostela. Pet naših dečki je pobijedilo na kvizu i osvojilo rundu pića za sebe, a poslije su zaigrali biljar. Mi ostali smo sjedili za stolom i pričali. Za dio nas bila je to zadnja večer s Chase i ostatkom grupe. Neki su se odlučili zadržati u Wellingtonu, ja sam se sutradan vraćala u Auckland, a ostali su nastavljali s Chase na Južni otok.
Tekst&foto: Nola
Sljedeći nastavak pročitajte u petak, 8.6.
