U Kijevu i Ukrajini svaki dan je nešto novo. Nikada nije dosadno. Tako je glavna vijest proteklih dana da bi Kijevljani uskoro mogli izgubiti pravo da sami biraju svoga gradonačelnika. Neslužbeno se čak doznaje da će parlament u svibnju odlučivali o tom amandmanu, koji je predložilo Ministarstvo pravde. Predlažu da gradonačelnika izravno imenuje predsjednik. Demokracija, zar ne? Ukrajina je zaista na pravom putu prema Europi! A zašto ovakve mjere? Naime, nakon što je Viktor Janukovič 25. veljače i službeno postao predsjednik, kritizirao je sadašnjeg gradonačelnika Kijeva zbog loše administracije, prijevara oko kupoprodaje zemljišta, prometnih problema i korupcije. I sami građani su protestirali protiv lošeg rada gradskih službi zaduženih za čišćenje kijevskih ulica od snijega, pa je tako nekolicina njih 5. ožujka snijeg iz svojih dvorišta donijela pred zgradu Gradske uprave. Zbog svih tih razloga, gradonačelniku je postavljen ultimatum. U sljedeća tri mjeseca mora dovesti metropolu u red ili – gubi stolicu. Tako su s proljećem započeli radovi u gradskoj jezgri, na prometnicama diljem grada i u svim podzemnim prolazima kojih u Kijevu ima jako puno. Naime, u samom centru je gotovo nemoguće prijeći s lijevena desnu stranu ceste na pješačkom prijelazu. To se uglavnom radi tako da silazite u „podzemlje“ i prelazite na drugu stranu. Podzemni prolazi su vrlo živopisni, u njima su trgovine, prodaje se cvijeće, mobiteli, čokolade, piće, cigarete, odjeća, kako gdje… Najzanimljiviji takav podzemni svijet, jedan cijeli mali grad, predstavlja trgovački kompleks Metrograd, u kojem jedni pronalaze odjeću i obuću koja im odgovara dok je drugima on tek podzemni prolaz koji treba proći da bi se stiglo do željenog odredišta.
U ukrajinskoj politici je zanimljiva još jedna činjenica: nepotizam. Tako slikovito kažu da su u „šumi“ ukrajinske politike najzelenija i najvidljivija „stabla“ nepotizma. Korijen im je u parlamentu, a šire se i razvijaju u punoj ljepoti u izvršnim tijelima i na sudovima. Od predsjednika do državnih službenika, pozicije se dijele unutar uskog kruga, najčešće kao nagrada za lojalnost. Iskustvo je nebitno, neki nemaju ni minute iskustva potrebnog za obnašanje određene dužnosti. Sve to podsjeća na određeni plemenski sustav u kojem se članovi drže zajedno, a sve ostale smatraju neprijateljima. Još jedan korak naprijed za Ukrajinu u svijetu!
I još jedna siva vijest… Postoji mogućnost da u Zaporožju, gradu na jugu Ukrajine na Dan pobjede, 9. svibnja, komunistička stranka dobije ono što želi. A želi… podići spomenik, ni manje ni više nego, Josefu Visarionoviču Staljinu. Mislim da ovo uopće nema potrebe dalje komentirati…
Ne komentiraju to ni Ukrajinci koji su protiv toga (a takvih je ipak više od onih koji su za), ljudi su pasivni, sve što se događa događa se zbog tog povlačenja u sebe, smatranja da ništa ne mogu promijeniti… A u zemlji sve nekako ide nizbrdo… Barem što se politike tiče.
Ipak, nije sve tako sivo! S dolaskom proljeća, Kijev je zasjao u punoj svojoj ljepoti. Pomalo se pojavljuju prvi vjesnici proljeća, cvjetaju voćke, ljudi skidaju tamnu zimsku odjeću. Sve je više sunca, dani su sve duži… Dobro je da je tako jer je grijanje u cijelom gradu isključeno već 15. travnja. Takvo je ovdje pravilo, bez obzira na to kakve su vremenske (ne)prilike. A kako se početkom 4. mjeseca snijeg dosta brzo otopio, nije došlo ni do očekivanih poplava, a samim time ni do naglog porasta razine Dnjepra. Naime, da se razina Dnjepra podigla, stanovnike lijeve obale bi morali evakuirati. Nisam dosad spominjala, ali u Kijevu se stanovnici dijele na „one s desne“ i „one s lijeve obale“ Dnjepra. I Uskrs je u Ukrajini prošao uz lijepo vrijeme. Ja sam ga provela u obitelji u kojoj dio članova priča isključivo ruskim, a dio ukrajinskim jezikom, tako da je to uistinu bio pravi kijevski Uskrs. Za taj dan su neizbježna uskrsna jaja, uskrsni kruh (koji oni zovu paska), šunka, razne salate, torte i kolači. Puno, puno hrane, ali i puno pića. I, što je tipično za Ukrajinu, kad se pije, svaki put se govore i zdravice. Tako da to traje… Ljudi su veseli, opušteni, uživaju u društvu svojih obitelji, idu u crkvu, posvećuju hranu. Gledaju Urbi et Orbi i… to je zanimljivo. Naime, na ukrajinskoj televiziji je poseban onaj trenutak mise kada se Papa obraća raznim narodima na njihovim jezicima… Umjesto da puste original i da ljudi čuju Papine riječi, ukrajinski komentatori svaku poruku, odnosno čestitku, prevode! Smisao toga zaista ne vidim!
U proteklih mjesec dana Kijev je bio središtem brojnih kulturnih događanja: Tjedna francuskog fi lma, Festivala nizozemskog filma, Dana srpskog fi lma i Dana poljskog fi lma. Užitak za sve one koji vole fi lmske festivale i koji uživaju u gledanju fi lmova na originalnim jezicima. Zaista – u Kijevu nikad nije dosadno. Možete birati između šetnji brojnim parkovima, odmora u miru njihovih hramova, kinopredstava, kazališnih predstava, koncerata, šetnji trgovačkim centrima… Svaki dan događa se mnoštvo toga, teško je sve pratiti, pa zaista nikada, nikada, nitko ne može reći da je Kijev dosadan grad! U to se uvjerila i jedna moja Riječanka kad je sredinom travnja posjetila moj novi grad. U tjedan dana je vidjela tek dio toga što Kijev nudi, nažalost većinu toga kroz kišu i sivilo, ali… svidjelo joj se. Svatko tko prošeta kijevskim Andrijevskim uzvizom, posjeti Crkvu sv. Sofi je i sv. Mihajla, vidi Zlatna vrata, posjeti Kijevskopečersku lavru i cijeli taj potez od Lavre do centra prošeta i pritom vidi 2 prekrasna parka, palaču, muzeje, dječje kazalište… ne može Kijev doživjeti nikako drugačije nego pozitivno. I ono što fascinira je… Kijev je multimilijunski grad, no ponekad, kad šetate parkovima (unatoč činjenici da su oko vas stotine ljudi), osjećate takav mir, kao da ste sami na svijetu.
Stranca u Kijevu iznenadi činjenica da na svim namirnicama piše „bez GMO“, čak i na vodi. Šokira činjenica da su posvuda zaštitari o kojima sam već pisala, pa tako u trgovinama ima više zaštitara nego kupaca, što ponekad zaista iritira. Sve vrećice koje imate prilikom ulaska u većinu trgovina, morate odložiti u posebne ormariće. Trgovci vas uvijek pitaju sitno jer im je onda lakše vraćati novac.
Sve, ali baš sve žene imaju sređene nokte. Najčešće su to stiletto (znate, oni dugački, u špic) gelirani, u jarkim bojama (što je valjda samo Ukrajinkama lijepo), ali i one koje nemaju gelirane nokte imaju uredne i manikirane nokte. Začuđujuća je činjenica koliko su žene ovdje uvjerene u svoju ljepotu. S razlogom? I ne baš. Kažu to i same djevojke koje posjete druge zemlje… Tek onda vide kako su ovdje žene bez razloga ponosne na svoj odjevni stil i na svoj izgled. Tek kada odu van i vide svijet – znaju kako i gdje stoje!
Sada se bliže praznici… U Kijevu su 1. i 2. svibnja praznici, a budući da padaju za vikend, neradni je i ponedjeljak, 3. svibnja (takvo je pravilo u ovoj zemlji). 9. svibnja je još jedan praznik – Dan pobjede. Budući da je i on u nedjelju, neradni dan je i ponedjeljak, 10. svibnja. Svibanj mi je, uz ljetne mjesece, oduvijek bio nekako najljepši mjesec u godini. A budući da se Kijev i Dnjepar sad otkrivaju u najljepšem izdanju, i ovaj svibanj će sigurno biti sav predivan!
Do idućih pustolovina, paka paka!
vaša TAH R
Tanja Diklić
