Znate, ja imam najbolju urednicu na svijetu. Ne samo zato što mi oprašta da joj tekstove šaljem ”pet do dvanaest” nego prati moj rad u detalje. Vjerno broji lajkove na Tekliću, isto tako i na Fejsbuku. Molim vas, lajkajte kolumnu na Tekliću, ne budi vam teško. Plaćaju me po svakom lajku.
Nedavno sam dobio i pet minuta etera na Radio Trsatu, pa od sada svakog četvrtka možete slušati što ima u novoj Mauroviziji u 10.10 ujutro na 87.6 MHz. U budućnosti ćemo imati i kontakt-emisiju sa slušateljicama. Naravno da je to urednica smislila. I ne samo to. Za prvu emisiju pripremila je cijeli sinopsis, da se ne bi nešto otelo kontroli. Pripremila je pitanja za voditeljicu, da ne bi slučajno njenom štićeniku postavila neko neočekivano pitanje. I ne samo to. Po najvećoj kišurini čekala me je ispred zgrade Novog lista da mi bude podrška u studiju. Osjećao sam se kao neka velika zvjerka. U cijeloj mojoj povijesti bavljenja glazbom, a teče, evo, petnaesta godina na pozornici, nikada mi nitko nije sastavio sinopsis i toliko brinuo kako će nešto ispasti. Naučio sam uvijek sve u zadnji čas, i biti spontan do kraja. Mojoj urednici sviđa se moja spontanost, ali, kako ona kaže ”da ne bi nešto pošlo po zlu”. Tako me redovito obavještava koja moja kolumna je kako prošla kod publike, koja tematika je više prošla kod starih koja kod mladih. Kladim se da doma u Excelu radi i tablice i izračune u postocima, ali mi to nikada neće priznati. Da li je moja urednica control freak?
Ona je nešto poput boksa u Formuli 1, kada vozaču javljaju kada treba ubrzati, kada stati na promjenu guma. Tako ona meni:
-prošli tjedan nismo imali zadovoljavajući broj lajkova!
– pa ne možemo svaki tjedan biti ludilo čitani. Pretprošli smo razvalili, rekord! Život čine usponi i padovi (tu sam malo serem, pokušavam se izvući na emocije, al ne popušta ova)
– hoću da ovaj tjedan pišeš o seksu, to uvijek dobro prolazi! ( a pristao sam pisati samo ako nemam uvjeta, siromah)
-ali, kako da ti pišem o seksu kad doma ležim bolestan u krevetu s temperaturom, jaka mi je inspiracija, nema što?
-baš me briga, već ćeš je ti nać. Ako treba napiši i da sam te ja nagovorila!
Rečeno-učinjeno. Kako je dobra ta moja urednica. Čak i ona se razbolila (vjerojatno od brige za lajkovima) i kaže da će večeras raditi iz kreveta, a za vrijeme dok ju je lovila gripa čak mi je i smislila o čemu bih mogao pisati:
-čula sam se sa frendicom danas. Pere je teška apstinencijska kriza. Seksualna kriza. O tome piši!
Rečeno-učinjeno.
Svidjela mi se ova tema, moram priznati. Kriza. Kriza. Jebena kriza, stalno slušam tu riječ, na uši mi izlazi. Ali to je taj naslov koji privlači, mase se pale na još još i još negative, nevjerojatno. Postajem pravi prefriganac. Kriza, ha? Ali ovo je neka druga kriza. Apstinencijska. Od SEKSA. Što uopće znači ta apstinencijska kriza? Koliko ja znam, a ono malo što znam je da je ”apstinencija” suzdržavanje, pa pobogu, što se suzdržavate, žene moje drage? Mi muškarci to nazivamo puno jednostavnije – nejebica. Mi ne apstiniramo. Mi jednostavno ne dobijemo i onda smo u krizi. Ali vi. Da apstinencija! Priznajte, niste dobile ni vi! Točka. Nećete bilo kojeg jadnika, a opet, omililo vam se.
Često puta pitao sam se kako je to biti žena. Ah, koliko puta sam htio imati moći Mel Gibsona iz filma ”What women wants?” Ali mislim da ni to ne bi pomoglo. Zašto sve mora biti takva gluma, žene su, kao, nježniji spol i njima se ne smije seksati bilo kad? Ma nemoj! Dakle, odmah je drolja. A mi heroji. Ma krasno. Zar ne bi bio krasan svijet kada bi žena iskreno mogla reći: ”jebe mi se”, a ti joj flegma odgovoriš: ” i meni isto”, a da to nije svađa već poziv u krevet?
Koliko je uopće potrebno, ako već dođe do krize da se to tako i nazove? 15 dana? Mjesec dana? Dva? Tri? Individualna stvar? Ne bih rekao. Pa seks je svima bitna stavka života, samo neki zaboravljaju na to. Ili žele zaboraviti, ali im ne ide. Činjenica je da kad to ne radiš neko vrijeme, da i manje misliš na to. Jednostavno, nije prioritet. Ali kako možeš biti toliki mazohista, i sam prema sebi biti tako zao, pa onda još proglasiti i apstinenciju, a ševi ti se? To mi ne ide u glavu.
Što li onda vi žene radite? Nadam se samo da se sve, do jedne, barem poigrate same sa sobom. Barem toliko. Mi muški toga se ne sramimo, mi ponosno priznajemo! Zašto krijete da gledate porniće kad svi znamo da to radite? Zašto se pravite fine onda kada ne treba? Naravno da mi u društvu volimo damu, u kući kućanicu, ali ako pričamo o seksu, brate mili, daj onda reci što ti je na pameti i budi svoja. Popij Pepsi.
Da li im vi vjerujete kada ih sretnete, mlade, lijepe, podatne, i kažu vam da mjesecima nisu imale seksualni odnos? Spolni opć? Pa ti budi pametan- vjerovati ili ne? Ne znam. Nikad se ne zna sa ženama. Ali ljut sam kada vidim da mlada, divna cura cmizdri da joj fali seks, a nikako da se prepusti, opusti, upusti, što god već. Mislim da su to one koje traže idealnoga, princa na bijelom konju, može njoj faliti seksa, ali neće ona dati pikice bilo kome! Ne, ne! Ja volim u takvim situacijama reći da moraš znati voziti i Fićo ako želiš voziti Ferrari.
Iskreno, mislim da su puno puta žene spavale sa mnom ne zato što sam im se ekstra svidio, nego im se, da prostite, prijebalo. Njene misli su vjerojatno išle u ovom smjeru: ”Trenutak je ok, ajde, ovaj mi i nije nešto, al bolje išta nego ništa. Ako ništa drugo, zamišljat ću da me kara George Clooney”. Tadam! Riješeno! I to je to, bez previše filozofije. Nekad dobar seks, nekad malo gori, nekad brutalno dobar. To tako ide.
Što je uopće dobar seks? To je onaj seks kada se isprazniš toliko da sljedeća dva dana ne razmišljaš o njemu.
A što je brutalno dobar seks? Onaj kada bi opet htio još, još i još, i ne prestaješ misliti o tome. To postaje tvoje dobro jutro i laku noć. I ništa drugo ne postoji i nije važno. Uzdignute kite promatraš senjorite.
Što je apstinencijska kriza? Izmišljotina maminih djevojčica koje čekaju konja na bijelom princu.
A što je nejebica? Ono što većinu muškog roda, nažalost, istinski muči.
Ove definicije naučite za domaću zadaću. A vi cure, skidajte te lokote sa svojih pikica i nagradite sve siromahe koje trese nejebica, vjerujem da će vas debelo nagraditi!
Do sljedećeg četvrtka,
Puno puno se seksajte, mladi, patnički narode!
Mauro
ako i vas muči apstinencijska kriza pišite mi na maurovizija@teklic.hr!
